Horti-dnevnik

Dobra večer, evo i mene. Slažem se Horti da je teško postaviti neku razumnu granicu kad je cvijeće u pitanju. ne jednom sam se našla u takvoj situaciji. Čak i kad postavim neki limit, prorade silne racionalizacije, npr. "ne pušim, ne pijem, ne trošim na ovo i ono" a dalje se zna kako to obično završi. No, što bi me držalo cijelu zimu da nema toga.

Dobar i Vama dan Baka Bea i hvala što vjerujete u mene i moje sposobnosti. Naravno da bi mi plastenik ili staklenik trebao pod hitno, jer kad na ovo postojeće i naručeno nadodam još i sjeme što sam već dobila na forumu mislim da ćemo morat nešto dozidati da imamo mi gdje obitavati . Sve mi se čini da ova moja opsjednutost nabavkom sjemena i biljaka malo izmiče kontroli, jer u mom rječniku kad je to u pitanju ne postoji riječ dosta.
Rekla je jedna moja kolegica da ono što je za dušu nije skupo i to si čovijek mora priuštiti, ali što s dušom bez granica?
Ipak sam još nadodala na spisak Euphorbiu Wulfenii i Echium russicum .

Bez brige Baka Bea javljat ću kak napredujem, a ovo mi je velika utjeha znat ako ne uspije da imam gdje nabaviti gotove. Ali nadam se da ću ovaj put biti bolje sreće pogotovo što treba mjesec dana dok stigne sjeme a do tad će već biti i toplije i svjetlije pa ća biti manja mogućnost da nešto zeznem.

Hvala Horti, bum proučila njihovu stranu, baš me zanima 

Gdje to točno nabavljaš sjeme i po kojoj cijeni? Joooj, zainteresirala si me, nebu dobro (mislim za moj novčanik ) 

Horti, još nisam sve pročitala, ali ima nas više koji se tak osjećaju.
Tako je bilo i meni. Posijala u siječnju sjemenkice i sve su uginule... zato znam kak se osjećaš, u biti kao da pričaš moju priču samo što sam ja u ovom društvu već više od godinu dana.

P.S. Još nebum išla za Klc, ali ak ti nije problem navrati sa nama i na kavu koje znamo povremeno piti u Zgb!

Horti i ja jedva čekam toplo vrijeme a onda .....

Ljudi moji s obzirom da nas na žalost toliko ima sa istim problemima moje je mišljenje da to mora imati neke veze i s našom ljubavlju prema bilju, zemlji i prirodi općenito.
Izgleda da smo nesvjesno nadošli na to da vrtlarenje opušta, smiruje i odmara, a svi smo nježne i osjetljive dušice.
Zato smo se našli, prepoznali i povezali i drago mi je radi toga jer mislim da smo usprkos svemu najsretniji ljudi jer znamo uživati u malim stvarima, ljepoti koju drugi i ne primjećuju i uzimaju zdravo za gotovo.
Mislim da svatko u svom malom biljnom kutiću već ima mali djelić raja, jer što je raj nego vrt.
Zato vam svima hvala što ste podijelili sa mnom svoja iskustva i znanja jer uz vašu pomoć i uz ovo današnje sunce osjećam novu snagu u sebi.

draga Horti,

tražila zaborav mozga ( jako teška bolest u obitelji) pa švrljala forumskim vrtovima i dnvenicima...i vidjela osvrte na vaš problem....

...htjedoh vam reći da meni osobno jako pomaže svaki dan zaprljati ruke zemljom...bukvalno bilo šta čačkati, kopati.... sada kada je vani zemlja sleđena ja kopam prstima po teglama sa cvijećem ( doslovno :)) zabodem prste i čačkam, vrtim :)))... čistim "prašinu" sa listova širokim dječjim kistovima, mičem i mrvim velike grudice zemlje na površini tegli, radim im "kaputiće" od starinskih tapeta i starih đempera, stalno ih nekud raznašam i pregrupiravam... gledam kako će se bolje slagati i kako će im biti toplije.... ali ova zima je 8 berem meni) jako, jako teška.... i zaista navuči blati ispod noktiju je dio moje "terapije".... mali gogo kaže dobre stvari za sunčanje očiju, pametno zbori :)) .... ali im nešto i u sječanju mozga koje dok se prisjeća zaravo ponovo dovodi tijelo u ono stnje u kojem je bilo kada se događaj kojeg se prisjećamo dogodio.... zato kada gledamo neke fotografije ili snimke one zaista u nama mogu fizički utemeljiti osjećaj tuge, sreće, frustracije, gnjeva... i to treba iskoristitit.... ja u tu svrhu gledam zimi fitografije ljeta, sunca, topline, zelenila vrtova ( he, kao ovdje :))... ili nekih mojih osobno poztivno nabijenih podsjetnika.....

..ma još jedna stvar koju bih voljela spomenuti....napokon je i moderna znanost ( što su stare religije i vjerska učenja od davnina tvrdile) ....došla do toga da može pomoću mjernih uređaja prepoznati o kojoj se emociji u tijelu toga trena radi.... tj. svaka emocija ima svoju kemijsku formulu, svoj kemijski spoj koji fizički postoji ( stvara se) u tijelu i onda izaziva osjećaj ( tuge, sreće....)... dakle sada napokon je čovjek došao do te razine da može fizički detektirati kemijski spoj emocije kao što fizički detektira sol... a što nam je činiti kada je u tijelu previše soli - treba ju na neki način izbaciti- izlučiti iz tijela van ..... znači i kod depresivnih stanja je vrlo važno piti što više tekućine , može i blagih čajeva... i to mjerljivo u litrama!!! da bi se taj kemijski spoj što više "pokrenuo, isprao", izbacio na neki način iz tijela... kroz veeelike količine ( svakodnevne) vode, kroz fizičku aktivnost iz koje nastaje znoj ( kojim se jako, jako puno toga može izbaciti) i kroz fizičku aktivnost ( npr kopanje, cjepanje drva.... nešto gdje treba snaga i gdje se može izbaciti "ljutnja") ... zato jer i po kineskim i indijskim  i nekim staroevropskim narodnim tekovinama - depresija je u prvom redu stvar poremećenog balansa jetre ( ali do tih nježnih pomaka  JOŠ današnja moderna medicina u mjerenjima još nije došla... ali bude brzo :))...a jetra je u tijelu centralno mjesto ega.... ako je ego potisnut, izvitoperen, lažno se predstavlja i ne ostvaruje se...godinama se prostire za lažnu sliku ( ne bukvalno lažnu...ali ne esencijalnu...za ulogu majke, ulogu žene, ulogu radnice-kućanice- susjede, prijateljice...) ali ne i za svoju istinsku bit ( no , što je najteže pitanje na svijetu, budimo realni! :)))))... onda vrlo vrlo često dođe do depresije ( i to je jedan od razloga zašto žene kada dođu u menopazu vrlo često padnu u depresiju)....
..uf.... opet zabrazdila sa textom....uf... no, htjedoh reći... blaga čisšćenja jetre, zelena hrana, sviježe ubrana sa virbracijama zemlje, povrće i voće, izbacivanje mesa ( bar crvenog koje u sebi često sadrži još uvijek kemijske  spojeve agonije životinje pri klanju).... i vrlo potentna hrana energetski i sa mineralima ( kojih vrlo,vrlo često kod depresija fali) - sjemenke žita, ječma, sikavice, piskavice, sezama....sve vrste sjemnki i iz njih ugajati kilce- iznenaditi ćete se kako je to snažna i moćna  a istodobno ukusna,hrskava i osvježavajuća hrana :))...ali ima manu - dok se tijelo ne privikne i ne očisti puno se prdi!!! :))))))))))).... no, dvije šake klica svaki dan začinjene i pripremljene kao salata mogu vam preokrenuti život :)))...ali treba ih jesti stalno :))

...vodu piti gut na gutljaje!!!... ako se eksira dec ili dva on samo projuri mokračnim putevima...ako se stalno nosaka boca sa sobom i pije gut na gut onda se lagano raširi po tijelu, dođe kako treba do stanica i ispire polako duhotrajno mišiće i organe... a to vam treba.... :)))

..p.s. oprostite što sam vam zachatala dnevnik..... malo sam sva naširoko kad krenem ne znam stati... :(

Cure su već sve rekle, mali gogo kao i obično savršeno objasnio, pa se i ja pridružujem. Šezdeset godina učim i nikad mi nije dosta, s tim bježim od problema, ostavim ih iza sebe i odmah se bolje osjećam. Mene smiruje šetnja uz more, isto tako šetnja šumom. Ne znam skijati-voljela bih naučiti, ne znam vozit bicikl - vozim tricikl, berem gljive samo jednu vrstu, radim tisuću stvari koje me vesele i nemam vremena za depresiju.