Franjicine kopanjice

Prerano buđenje nakon kasnonoćnog tulumarenja u piđamama Triša je nadoknadila pogledom sa svojeg prozora u daljinu

Pa onda na dvorišće

i viseće vrtove

A u stopu me prati Trišina Triša

„Malo“ pričanja, pa red tipkanja, više ni ne znamo koja je koja i brzinsko spremanje na druženje… malo pričanja nas je skoro dovelo do zakašnjenja, tako da su se već i okupile curke kad smo se mi dovukle. Neću vam ponavljati ionako neponovljivu atmosferu (mirise fritula vam ne mogu dočarati, imate u receptima pa pokušajte same napraviti) ), pun stol biljkica, sjemenkica, pomješalo se Shashavicino i ostalo sa ZGB kavice, stiglo Lantanino sa otoka, Hoja razdijelila puno toga, Zvončica ukrasila svoje poklone perjem, dobro, barem ću nešto pokušati podijelitit sa vama-  jedan miris – sve miriši po lavandi… Sunce Ri donesla svoje radove (slučajno sjedim kraj nje, bravo ja, bravo ja, pa zna se-  tko je najbliže kopanji…)

Proletjelo je 3 sata i jurimo prema dućanu (usput sam se popiknula kraj ograde na jedna kamen, pa da netko slučajno ne padne i ozlijedi se spremila sam ga za Zagreb)i ugledala jadne, neobrane masline. Jasno da sam se potrudila da takve i ne ostanu

Moram priznati da to nije nimalo lagan posao

Na oznojeno čelo zalijepila mi se cijena, pa jasno - znam kako ja tu cijenu teško mogu postići no vele curke da se nađu kupci koji toliko iskeširaju za „pitarčić  masinom“.

Ne znam je li me više izmučilo penjanje i branje maslina ili suočavanje sa cijenom i ovo je jezerce moralo biti dovoljno da se okupam ( A Rijeci53 nudili smo cijeli Bundek i Savu i na kraju se neokupana vratila kući)

Razgledavanje vrtnog centra trajalo je kratko, bila sam vrlo disciplinirana, pa neću valjda tegle tegliti ručno u Zagreb. Bravo ja, koji sam ja karakter!!!!!. Divim se sama sebi!

Jasno, moram se nagraditi i pokupujem sve tanjure u susjednom dućanu, one krasne staklene, glatke. Uživam.

Dvije skladne figurice u autu opasno nakrivljenom na jednu stranu (sva sreća, ne puše vjetar) put putuju u Istru, razvaljujemo vrata jer domaćica igra igrice a siroti, jadan domaćin „jede kruh sa sedam kora“ …tamo negdje po Mediteranu…. nema smisla opisivati vam troglasje … toliko mašte ionako nemate… Uglavnom, slijedeće goste čekaju kolači koje je taj dan Vera4 pripremila u lokalnom dućanu (a meni je naknadno i poslala recept za kolač sa bijelom čokoladom koji je pekla za svoju miljenicu i njezino društvo, imam čak i fotkicu). Ma opraštam joj, pojela sam toliko slanih srdela i pršuta da je Rijeka tu noć ostala bez vode jer me Trišin dragi muž morao direktno spojiti na vodovod!

Malo kartanja,nas dvije u svojim piđamama ponovno, sva sreća da je Trišina plaa inače bi se sigurno njezin mužić zbunio i pomiješao nas , padanje u nesvijest od silnih napora (pa nije lako toliko pričati!) kratak spavanac i već je opet vrijeme za druženje. Dan kao stvoren za šetnju… razgledavanje, pričanje i … pa vidite u Riječkom karnevalu dalje da se ne ponavljam.

Evo, u mom stilu na kraju žuta Riječka ljepotica svima kao poziv za posjet predivnim ljudima i lijepom gradu.