Franjicine kopanjice

 prije 7 sam počela planirati... vrijeme je za sijanje (čini mi se da ste svi to već odradili, treba gurnuti neke stvari u kopanjice, treba barem proći kroz stan, treba srediti MKM...) odmah sam se opet sjetila Vere4 i sjela za komp ne bi li me ti silni planovi i potreba za radom minula.

 U zao tren, proplivala mi kuhinja, nisam obraćala pažnju na sifon u sudoperu i ljepo otpao ... sra..., kako bi bilo lijepo da mogu biti prava, pravcata ženskica i uhvatiti se za glavu i poslati pravu muškarčinu srediti to.

Najbolji štos je bio kad je MKM oko 10 sati došla u moj stan na prstima - mislila je da još spavam a ja sam riknula od muke (sredila sifon nakon što sam ispraznila trodjelni sudoper, oprala čudo stvari koje u njemu držim...

Majčica kao i svaku nedjelju ide na Misu i onda jednoj od kćeri na ručak, danas želi kupiti ciklamu i ja je zezam (sestra malo "desna") pa nisam sigurna hoće li primiti cvijeće.... Kupujem u ime svoje prijateljice iz Niskozemske i majčici ciklamu posebno lijepe crvene boje

 

 a ja dobivam nešto žuto

a kako je to čudo jeftino izabirem si još jednu teglicu

Doma imam predivno druženje s Esmeraldom, naučih puno toga o zamjenskim materijalima u decoupagu...

Jasno da sam se odmah nakon njezinog odlaska primila salvetica, pa se onda sjetila da je vrijeme za posijati

pa nakon toga dok je još malo dana trkom u kopanjice dodati zemljicu i posaditi nove cvetkice

i tek kad su mi se ruke počele tresti i ispadati stvari iz njih shvatih da  od silnih obveza nisam doručkovala o bormeč do 17,30 niti ručala i da je vrijeme za stati na loptu. Nije da mi ne bi dobro došla dijeta ali stvarno sam .

Vani polako pada mrak, vratila se MKM i još jedan prođe dan

Zemljici i nekakvom organskom kompostu sa dodacima gnojiva nisam mogla odoljeti. Brzinski ručak, dogovori sa MPS i MKM o daljnim dnevnim zadacima - rezolutno odbijam bilo kakve njihove planove jer danas moram srediti cvijeće...

Jasno, cijeli tjedan nisam vidjela pošteno moj najveći cvijetak i malo, samo sam malo sjela i popričala s njim... sva sreća da MKM ima neodgodivu želju za frizurom pa me u 18 sati "nježno" probudila.

Bolje bi bilo da sam se jutros dobro naspavala, ne bih prespavala cijelo poslije podne, uopće ne znam kad sam zaspala, vele mi da sam se jednostavno srušila kao u nesvijest i počela "svirati". MPS je cijeli stan posaugao dok sam ja spavala.

Jasno, po mračku se više nisam ničeg vani niti uhvatila raditi pa sam išla pregledavati kućno cvijeće.

Jako dobro pamtim što mi pametni kažu, tako je Vera4 rekla da se sukulenti  i kaktusi obavezno ostave par dana vani nakon pelcanja.. moji su stvarno ostali par dana vani, Trišini pelceri ne samo da su ostali van zemljice nego su se i prekrasno rascvali ne bi li me žutim cvetekima dozvali da ih ipak gurnem u zemljicu

siročići, dva su tjedna bili bez kapi vode, samo sam ih polegla na teglicu sa zemljom i zaboravila...

Možda me to žutilo na mom stolu ipak malo digne, nisam bolesna ali sam sva nekakva iscjeđena, malaksala. Mislim da ću sutra otići u solarij pa da barem na umjetan  način dignem!

Uobičajeno nedeljno jutro, spremanje moje mlađahne majčice na Misu, povratak doma, duuuuugi doručak u podne sa MPS, danas dodatno začinjeno sa "putovanjem u mislima" sa MPK i polagano čituckanje vaših pisanja.

Pravac banka, knjižnica, dućani, obavljena kupovina i dan je davno prepolovljen a i ja na pola snage, no na putu u moj stan na katu  iz Veeeeeeeeeeeelike kopanjice smiješi mi se moj prvi ovogodišnji cvijetak

Mislim da ne moram naglašavati kako nisam ni stigla na prvi kat već sam očistila suho lišće, počupala uvenule mačuhice, zanimljivo ostale su sve žute i prelijepe su, cvijetaju neprestano od lani, čak su cvijetovi virili iz snijega

a plave ne da nemaju cvijeta već su i nekakve nikakve, mislim da nisu preživjele pa sam ih počupala.

Na rub sređene Velike kopanjice ove godine dolazi Istarski vrt

Zanimljivo je da u tom kamenom vrtu na više etaža

razni sukulenti i čuvarkuće rastu već drugu godinu ali nisu toliko lijepi i razrasli kao ovi u drvenom panju koje sam posadila prošlu jesen

Ups, možda ih kamen dodatno ohladi, drvo je ipak toplije pa možda štiti korijenje... no, oba "vrta na etaže" su mi jednako draga i Istarski i Zagorski visinski vrtovi mi uljepšavaju dvorište.

Prije današnjeg pisanja usporedila sam fotkice Velike kopanjice napravljene prošle godine u 2. mjesecu, baš je lijepo vidjeti razliku, sretna sam što je sve manje betona... sve više cvijetkica i drvenih obruba. Hortenzija je prava dama sa tri grane i puno pupova, božur je ove godine manji ali zato ima puno više tulipana i narcisa... đurđice bi ove godine mogle biti brojnijeg cvijeta isto kao i ciklame, znatiželjna sam je li uspjelo polijeganje magnolije no nisam se usudila dići granu i pregledati, moram prvo saznati koliko treba vremena za ukorjenje (baš i nisam sigurna da se to tako zove).

Bušova kopanjica je prepuna kamenja sa cijelog Jadrana a sad po novom i sa Sljemena, lijepo se drži

 a žednjak najavljuje svoju prevlast

Livada iza kuće prepuna mahovine, na ružama naznake pupova, takoma ne pokazuje znakove života, živica lijepa gusta i jasno, žednjak me veseli svojim upornim rastom. Očistila neke stare posude za cvijeće (zemlja mokra, mokra, nema smisla iza kuće ništa ni započinjati.

Prebrisala kalanhoe, pokidala cvijetove (baš sam razmišljala da ih ostavim jer su se osušili i izgledaju dosta dekorativno, no pročitala da ih treba skinuti kao i kod drugih cviejtnica). Planirala sam ponešto sijati ali baš i nije neka prognoza pa odustala. Bitno je da sam domeka dovukla zemlju pa to mogu napraviti kad Večernjakov vrt kaže da je pametno! Ups, što sam poslušna.

Isfrizirala MKM, jadnica se žali da sa novim naočalama vidi kako strašno izgleda, ima i 85 bora, doduše, istinu govoreći ja ih vidim  90 i neku (pa barem po jednu smo utisnuli nas 5 djece pored godinica koje su ostavljale trag na licu)... malo smo zbrčkano pričali, ne sjeća se drugog muža (mog oca) ali dobro e sjeća prvog muža - sva sreća da su se oba zvali Franjo, ona se nije mogla zabuniti a ja moram dobrano misliti da skužim o kojem priča...

MPK spakirana i napustila Sveučilište u Utrechtu, oprašta se od moje najbolje frendice, napušta Niskozemsku nakon 3 mjeseca i nekako zvuči polučudno preko telefona... veselim se njezinom sutrašnjem dolasku a i dobivanju svakodnevnih 1,5 do 2 sata (nećemo toliko biti na MSN) pa sam profitirala vrijeme.

Idem malo čituckati...  opustiti se od turbo slobodnog dana i spremiti se na spavanac.