Bigmammin dnevnik

I moji su radili:

Ajde, malo slika kamenjara u nastajanju.
Najprije sam, još pred mjesec dana valjda, odlučila i napravila oblik. Odlučila sam se za oblik broja 8, jer kak sam feng shui vudrena, a broj osam je najsavršeniji broj, sretan broj, beskonačan broj, blablabla, baš sam to htjela.
Najprije sam postavila neka drvca, oko kojih sam nategla špagu u obliku osmice. Budakom sam pogulila fini sloj trave i korova, i to skupa s korijenom, tak da je ostala čista zemlja. Makla drvca i špagu, malo motikom razrahlila zemlju. Najprije sam mislila na dno stavit debelu foliju, da spriječi korov da raste, al sam odustala od toga, jer me bilo strah da će mi se voda zadržavat i biljke potrulit, s obzirom da sam htjela ravan kamenjar, a ne onaj "brdoviti".
Na zemlju sam stavila sloj od oko 5 cm šljunka što sam pobrala još prije proljeća s ceste, onaj kaj su posipavali protiv poledice. Znam, nije dobar, pun je soli i kemikalija. Al to je tek prvi sloj, do njega biljke ni ne dolaze. Na to je išao pijesak, a na pijesak sitni šljunak, prek njega krupniji šljunak.
Na to sam nasula vrtnu zemlju, a prek toga malo crne.

danas sam prvi put otvorila tvoj dnevnik i pročitala od početka do kraja..
piši knjigu
je zbilja imaš talenta za književnost,roman neki,beletristiku,samo piši

heheh jesi stavila slikice? 
dobro si ti njih prošetala, a možda su nekome iz vrta maznuli zemlju

E, da, zaboravila sam!
Prekjučer navečer, završavam ja postavljanje kamenja za oblik kamenjara.
Dođu MM i od moje prijateljice muž, nalakte se fino na ogradu i gledaju dečki. Ja teglim s onim ranjenim prstom u zraku, a oni glede. Ma dobro, nek glede, al su počeli komentirat i kritizirat. I ja šutim radim, teglim,slažem i pokušavam se pravit gluha. I sve sam ja prešutila, dok nisam završila. A onda su oni počeli: aa, nije to dobro, to ti je malo zemlje. Nije, dečki, dosta je.
"Aaa, ne bu to dobro, to ti je malo zemlje". Nije dečki, dosta je.
Aaa, nije, vide oni odmah da je to malo.

E, onda sam pop....! Dala im svakom 3 kante i rekla: E, kad ste tako pametni, evo vam kante, izvolte po zemlju!
" Ma gdje sad u 9 navečer da idemo po zemlju?"
Baš me briga, snađite se, pa jeste pametni ili niste?
I bogami otišli. Gdje su zemlju našli, pojma nemam nit me briga!
Iskrcali zemlju, jezici do poda, nenavikli na lopate obojica.
"Evo ti zemlja, gdje da ti je stresemo?"
Ma na glavu si je stresite, ne treba mi zemlja!
???????
Dečki, ja radim KAMENJAR, tu će bit većina KAMENJARKI, njima ne treba puno zemlje, one i iz kamena rastu!

A ZAKAJ SMO ONDA SVE TO TEGLILI?
Zato jer ste konji, ne slušate, vi znate bolje, e to vam je za kaznu, drugi put se ne petljajte!
Susjed se pobrao doma bez riječi, mislim da sad kad me drugi put vidi da nešto radim, neće me ni pozdravit a kud doć komentirat.

A luda, priznajem. A za kanu i ja pouzdana znam da ne može prezimit vani, ali ono je stvarno kana. Vjerojatno je preživjela jer je bila zatrpana svim i svačim, pa ju jelijepo grijalo. Budem poslikala pa stavim da vidiš.

svaka čast majstorice!

OPERACIJA KAMENJAR GOTOVA! Bar onaj teži dio. Postavljeno kamenje, stavljen sloj pijeska, pa sitnog šljunka, pa krupnijeg šljunka, pa malo zemlje...
Posadit uspjela samo 3-4 biljčice.
Više ne mogu ni pisat, prst me boli. Sutra ću detaljnije, ak će mi se dat. I slike stavim, ak stignem.

...bokić..pročitala u komadu od prve do zadnje stranice dnevnik , jedva čekam da te upoznam...činiš mi se blesasta kao i ja, tvrdoglava kao moja okruglost...svoje sam susjede odučila bacati staklenke u moje dvorište na taj način što sam im ga lijepo, zvučno bacala po njihovoj terasi uz pretnju da ću to slijedeći puta napraviti kad budu imali u gostima zeta iz Njemačke.. (trajalo 3 godine, ali ipak prestalo, malo im "sviječice" loše pale") pa prema tome, pozovi sanitarnu...i iskrcaj smeće u dućan..pa da vidiš cirkusa, zavrišti još kako si vidjela da štakori šeću iz tih kištretina....
Čestitam na dobivenom poslu!

A jesam se ulijenila!
Posla od zadnjih 4 dana se ne sjećam. Znam da sam malo presađivala, malo korovčić čupkala, malo razmišljala gdje ću što posadit...
Al jučer sam se zato narintala!

Operacija kamenjar:
Umalo završila tragično.
NAPOKON nagovorim MM da odemo po pijesak i šljunak, te još kamenja. Ajde, čovjek pun volje ode samnom, ja sva sretna, napokon ću sve doteglit i završit kamenjar, a kad ono...
Teglim kamenje i nosim do auta. Naravno, nisam bila dovoljno pametna da potrpam kamenje u tačke, pa odvezem do auta. Neeee, ja teglim! I, normalno, ne nosim jedan, nego odmah dva. Ipak sam ja komad ženske, kaj je meni jedan kamen. Donesem do auta, krenem spuštat ( ne bacit kamen, da se ne povrijedi, ja ga nježno spuštam) kad gornji kamen opadne, ja, pametna kako jesam, podmetnem ruku, i naravno, padne mi na prst. S tim da je ISPOD prsta bio još jedan kamen.
Ni znala nisam da postoje tolke zvijezde! Sve sam ih vidjela, jedna sjajnija od druge!
Doleti MM, "pa jesi ti normalna, pa tko još hvata kamen dok pada?"
Tko, pa ja!
Prst ko balon, krv curi, oči mi hoće ispast od bolova!
Svekrva nije imala leda, pa mi dala zaleđene batke da si stavim na oteklinu. Poslije mi je rekla nek si ih nosim doma, kaj bu ona sada s njima.
Tak da imam i ručak danas!
Krv stala, prst malo splasnuo, ajmo dalje radit, mogu ja, dobro je meni! Aha, hoćeš, hoćeš, mogu, al samo s lijevom rukom.
A niš, onda sam nosila ono manje kamenje, koje mogu jednom rukom dignut, a MM ono veliko.
Jučer nit suđe nisam prala, nit ručak kuhala sve su moji napravili.
Al kopat rupe za kamenje sam mogla, za to me nije prst bolio. Uspjela uglavit većinu, htio MM to napravit, al naravno da sam ga makla, ne zna on to tak dobro ko ja!
Moram ga pohvalit, stvarno se potrgao jušer od posla i tegljenja, čak je i akvarij oprao sam, napunio vodom, ma svašta!
Jedino sam krepala od smijeha kad je lopatom vadio šljunak u kante. On zapikne lopatu i odbijanac! I tako nekoliko puta. A ne smije me vidjet da mu se smijem, uvrijedit će se, niš neće više htjet napravit.
A lopata mu stoji ko kravi sedlo! On, koji niš teže od olovke ne može dignut, lopata šljunak!
Al dobro, uspio je. Doduše, to je trajalo.....

Tako, kamenjar je pri kraju, još treba par kamena uglavit, zemlju nabacat, bilje posadit...
Prst još boli, nadam se da nije koja košćica napukla.
Normalno da nisam otišla na hitnu, ipak je važnije kamenjar završit!
Tako sam se ja jučer i nasmijala i naplakala i naradila, ma baš mi je bio lijep dan!