Četinjače - identifikacija

Pinus bungeana

Da, da to lijepo drvo je Calocedrus decurrens.
Prirodno stanište Calocedrus decurrensa se proteže od planinskih šuma južnog Oregona, kroz Kaliforniju, zapadnu Nevadu, do poluotoka Baja California. Calocedrus decurrens je važan sastavni dio mješovitih crnogoričnih šuma toga područja. C. decurrens je zimzeleno stablo koje može u svom prirodnom staništu narasti do 60 m. Na visokim nadmorskim visinama i na suhim izloženim položajima stabla su mala i zakržljala. Krošnja mladih stabla je gusta, simetrična piramida s granama koje leže do tla.
C. decurrens je jednodomna četinjača kod koje proizvodnja sjemena varira po godinama. Drveće proizvodi sjeme u izobilju svake 3 do 6 godina. U nekim godinama stabla uopće ne proizvode sjeme. Disperziju sjemena C. decurrensa vrši vjetar. Sjemena su lagana i imaju veliko krilo , do 25 mm. Sjemena padaju polagano i može ih se naći na prostoru i do 60 m od stabla roditelja .
U kontroliranim uvjetima klijavost varira između 20% i 40%. Optimalna temperatura za klijanje je 20 C. Potrebna je stratifikacija na temperaturi 3 do 5 C u trajanju od 8 tjedana. U pogledu tla nije izbirljiv ali mu najbolje odgovaraju duboka, dobro drenirana pješčana i glinena tla. C. decurrens je otporan na sušu i dobro podnosi niske temperature.
Kod nas je slabo zastupljen kao ukrasno drvo. Što je čudno s obzirom da mu odgovaraju klimatski uvjeti. Ne znam što bi mogao biti razlog za to ?

Calocedrus decurrens?

Nisi pažljivo pročitao što sam napisao, citiram sam sebe:

Pinus napisao: Ova četinjača pripada obitelji Cupressaceae ali ne pripada rodu Cupressus.

To nije čempres. Najbolje uspijeva u klimatskim zonama USDA zone 6 – 8. ( min. temp. – 30 C). Znam da raste u botaničkom vrtu u Ljubljani, arboretumu Volčji potok itd.

Ovaj puta si jako blizu. Ova četinjača pripada obitelji Cupressaceae ali ne pripada rodu Cupressus.
Prirodno stanište ove četinjače je Sj. Amerika. Oblika krošnje ove četinjače varira sa klimom u kojoj raste. Tamo gdje su ljeta topla i umjereno vlažna a zime svježe i relativno suhe stabla razvijaju svoju najužu (columnar) obliku. Na prostoru mediterana, gdje su ljeta vruća i suha, a zime tople i relativno vlažne stablo razvije široku otvorenu krošnju. To je jedan od razloga da ju je teže identificirati. U Zagrebu najljepši primjerak raste na groblju Mirogoj. Visok je oko 25m i prsnog promjera 80 cm. Dok ga ne slikam postavljam još jednu sliku sa neta da vidite kako je to lijepa četinjača.

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Ovo je uistinu krasno drvo. Popularno je kao ukrasno drvo i cijenjeno zbog svoje tolerancije na sušu. Slika je sa neta. Zna li netko o kojem drvetu se radi?

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

To bi mogla biti Pančičeva smrika ili omorika iz Srbije, ona je avtoktona samo tam uz Drinu i planinu Tara. Ona može da iszraste jako visoku , i vrlo je uska.

Da, oobe je posadio prof.Malin. Ona što suhi vrh, nju je udario grom. Ali ima u zagrebu još više S.giganteuma. Jedna je 1962 a druga je par godina mladja. Tu pored Malinovog parka kod neke crkve so još 2-3komada, polije u Tuškancu ih ima nekoliko. To sam ja lani u 8.mjesecu sve obišao.
Ima ih ja doma jednu S.giganteum staru oko 6 godina, koju sam uzgojio iz sjemena. Visoka je oko 1,70

Evo linka sa popisom zagrebaških sekvoja :
http://sumlist.sumari.hr/pdf/199600470.pdf

Evo nekoliko S.giganteum iz Slovenije, Austrije i Zagreba :

Bad Gleichenberg :


Zagreb, Malinov park :



Ptuj :


Rimske toplice :