Ranč Vallis Aurea

Čovječe, pa ti stvarno možeš i znaš uživati u pravim vrijednostima. Cvijeće, konjić, kolekcionarstvo (zavidna kolekcija!), janjići, kornjačice - fenomenalno! Pravi, prirodan život! A cura će biti, bez brige. Kad te jednom počnu ganjati, nećeš ih se moći riješiti. 

Svi janjići uspiješno prezimili prvu noć, super je to što sad slijedi zatopljenje pa se neće morati previše smrzavati...

Tonči, bravo za male janjiće, baš su me ugrijali!
Fleki je baš frajer!

ljepo

I druga se ojanjila, sad imamo 4 janjića....

Evo da vam predstavim i svoju Coca-Cola kolekciju...

Skromno, zar ne ?



Ove sam posebno uslikao zato što su posebno rijetke...

Okrugla je iz USA-e, zelena iz japana, nogometna iz Austrije i ova staklena iz bivše Jugoslavije...

konjić prekrasan ,ribice također, na ranču sigurno sada ima snjega

Nemoj se bojati, nisam ja tak grozna. Te kornjače žive u tom vrtu već dugo.
Moje sestre i ja im tako pomažemo da prežive već petnaestak godina.
Jako ih volim, a kako su zakonom zaštićene jer ih je sve manje, moramo im pomoći dok ne bude prekasno.
Jako puno ih je stradalo u ratu, a puno onih koje su preživjele je imalo oštećene oklope.
Zato je svatko kao ti dobrodošao !
         

Anastazija hvala što se trudiš...

Čini mi se da je mužjak oko 7 a ženka oko 12 godina tako da bi sada trebalo biti...


Kada sam pročitao kako ih uzimate s mora, skoro mi je srce stalo, ali dobro je što ih vraćate i to što im pomažete...

Ja sam se bojao za isti problem, zato što ako ne mogu prezimiti na moru kako mogu prezimiti u kontinentalnoj klimi...

Svejedno hvala za savjete i informacije....

Šarani su legendarni, a diskusi su već dugo tu tako da im se razvio ojačani identitet...

Pozdrav...

Hranim ih salatom i povrćem, a nekad im i trave iz vrta naberem kad pojedu ono u njihovom prostoru...

Antune, kaj se tiče čančara - one su ti tek nakon osam godina spolno zrele  (tako piše u zoološkom).
Jaja polažu u pijesku i male kornjačice izlaze krajem kolovoza.
To je različito iz godina u godinu  (pišem samo ono kaj znam iz iskustva).
Ljetos su izašle tek u rujnu.
Susjedi na moru imaju nekoliko kornjača u vrtu i svake godine imaju mlade.
Kada se izlegnu, mi ih pokupimo i kada odlazimo s mora nosimo sa sobom, jer mislim da ne bi preživjele zimu. Prekasno se izlegnu pa se vjerojatno ne bi stigle pripremiti za zimu.
Doma ih držim u staklenom terariju i hranim cijelu zimu, u toplom su i imaju posebnu lampu pod kojom se obožavaju grijati  (kupljena u Pet centru baš za kornjače).
U ljeti se vraćaju na more u vrt.
Najčešće ih držim doma po zimi dvije ili tri godine, ovisi koliko su narasle i koliko su se osamostalile i onda ih trajno vraćam na more.
Na taj način većina preživi, samo ih ne smiješ hraniti, moraju jesti same.
Jedino ako vidiš prvih dana da neka ne jede sama, onda joj moraš pomoći.
Prvih dana najviše vole jesti kruh namočen u mlijeko.
Salatu najčešće teško same mogu odgristi.
I da, ako ih puštaš natrag u prirodu ne smiješ ih pripitomiti tako da se ne boje i ne uvlače u oklop kad im prijeti opasnost, jer će tako u prirodi stradati.

Sretno!