Silvekin dnevnik

Shasha, to je inače tvoj phloksić . Moji budu cvali za mjesec dana, još su malecki.

Jučer sam čak uspjela nakon produženog dana na poslu čak oplijeviti jednu gredicu  scvijećem i zalijati sve biljčice u tegli ispred ulaza....

Danas sam ipak uzela slobodno - otišli smo s društvom planinariti na Ivančicu (planina kod Ivanca - slike stavljam u razglednice), pa kasnije još na jednu feštu.... Inače sam bila prvi put na Ivančici, i prilično sam razočarana - s obzirom da je 1. maj bilo je mnogo ljudi i baš mi je bio šok nakon 2 sata uspinjanja po groznim stazama i puteljcima uz šumu doći na vrh i tamo naići na masu automobila, ljudi koji pečenjare na svakom kutku (iako je to zabranjeno, mislim) - očekuješ svjež zrak, a tamo vatra i smog, masa ljudi koji puštaju glasnu muziku i ostavljaju smeće za sobom, planinarski dom gdje moraš čekati ko idiot u redu za grozan wc (kolegica i ja smo se progurale u muški - bio je manji red - jedan jedini wc!!!!) - cijelim putem nema niti jednog koša za smeće niti jedan kemijski wc -  s obzirom da je Ivančica glavno planinarsko odredište u ovom djelu Hrvatske strašno sam razočarana.

Da, dobro kaže andrea , ti ljudi koji su stigli sa limenim ljubimcima nisu oduševljeni prirodom, nego mesinom na roštilju....

Dobro Triša veli, ima ga ali ipak manje nego prije, znači da smo mi nešto naučili svoje klince, sada vi učite svoje klince pa možda jednog dana netko ipak se zacrveni od srama kad ga začuđeno pogledaju jer je ostavio smeće iza sebe - još smo mladi, možda i to doživimo...

Zaboravila sam se još jučer "pohvaliti" da nisam došla doma praznih ruku - morala sam načupati nešto biljčica... no dobro, znam da se to ne smije, ali ja sam ih počupala na stazi gdje bi ih ljudi ionak prije ili poslije zgazili....

Jučer sam radila cijelo poslijepodne na vrtu - raskrčavala sam gredicu za rajčice, MM je kosio travu za prekrivanje gredica. Jedan dio vrta je stvarno zarastao do koljena, MM je to gledao i s nevjericom izjavio kako nezna kako ću ja to uspjeti raskrčiti  ma baš je zato izazov što izgleda teško - ne bi bilo zanimljivo kad bi izgledalo jednostavno...

Izvukli smo se u 16, pa sam danas stigla dovršiti gredicu za rajčice, na kojoj sam mjestimice ostavila gorušicu u cvatu da skupim sjemenke, a ona inače svojim korjenjem veže dušik pa gnoji tlo. I pred kućom sam konačno posijala ukrasni slak i ukrasni suncokret. Spiarea (mislim da se tak zove je u punom cvatu:

Aj  nisi jedina.Istana ja nisam na pelud al sam na travu i zemlju(moš mislit muke kad radim)Ali može se to,meni razne kremice tebi nekaj za šmrckanje i opet sve ispočetka

Proljeće, jednom davno sam probala s Dimidrilom, onda sam skužila da mi se od njih spava i da mi je mutno po njima - snižuju tlak i još mnogo nuspojava, tak da to ne želim više prakticirati. Puno su mi bolje Claritine, bez nuspojava, ali jednostavno ne želim piti non stop tablete, jer ipak imaju sve one nuspojave i utječu na organizam, tako da ju uzmem samo kad ne mogu prestati kihati... Inače tako je to uvijek na proljeće, mislim da je u pitanju trava koja sad cvjeta i čak i zemlja, ali nekak sam se priviknula i uvijek imam hrpu maramica uz sebe....dobro da mi oči ne suze, to bi bilo gadno...
Već drugi dan zaredom sam predugo spavala, ali dobro, na godišnjem sam. Danas opet vjetar, baš sam bila ljuta. Sjedila sam nutra i učila (ispit u subotu). Kasnije je moj dragi Pluto, ili kako ga MM zove bager (pas) opet odlučio izaći iz zagrađenog prostora i potkopao ispod ograde uz koju imam s obje strane cvijeće - uništio mirisnu grahoricu koja je nikla rano proljeće i baš imala pupoljke, i još dosta toga što sam posijala...Morala sam tu dosipati 2 kante zemlje, ponovo sijati i sad sam još okolo nabola male bambusove štape, da mu ne padne ne pamet opet...a psi za kaznu na lanac - plakali su cijelo poslijepodne, onda je Pluto na kraju strgao povodnik na sebi - gamad mala, moram ih nekak zadržati doma jer ganjaju ljude po cesti i rade dar mar po selu kad mene nema doma...a pred menom glume male bebe i niti im ne pada na pamet ganjati ljude kad sam ja pokraj...koji glumci. A dok su zatvoreni u zagrađenom prostoru pred kućom, jao mom cvijeću...
Poslije je konačno stao vjetar i zasjalo sunce, presadila sam još ispred kuće neku žutu trajnicu kamenjarku, mali osteospermum, araujiu i rudbekiu - sve su još relativno male, ali mislim da budu bolje napredovale u zemlji nego u tegli u gužvi... Očistila sam nešto malo gredice u vrtu, ali muka, jagode su pune trave i neznam otkud da počnje....a suho, tvrda zemlja, muka. Jednu gredicu sam ogolika motikom od korova - imala je na sebi nekih 5-6 rupa od voluharica - to sam morala prekopati...čak su bila 2 tunela paralelno jedan ispod drugog... I ravno u 19 sati počela kiša. Nije dugo padala, čak je padao i sitni led.. Za pola sata se razvedrilo, i sinula mi ideja da bi sad bilo idealno presaditi ricinus, lakše će se prilagoditi... Dok sam to napravila, počela dam još malo čupati korov - milina, korijenje išlo iz zemlje bez muke, kao munja sam opljevila nekih 6-7 metara gredice... dobro da je pala kiša....ovako bi se ko idiot mučila s motikom, i to nebi bilo to. Sutra se dižem prije i nastavljam...ah da, i nisam kihala - poslije kiše nema peluda u zraku Inače namjerno ne slikam i ne stavljam slike, mislim na kraju staviti sliku "prije" i "poslije"

Žao mi je što se mučiš sa alergijom, što te psi ne slušaju ali sve će to doći na svoje, ne daj se...

mene samo čudi kako je motika ovaj puta ostala čitava