Franjicine kopanjice

Ovih sam dana bila tužna ali ne smijem jako kukati. Nevrijeme je doslovce prepolovilo moju kruškicu skitalicu. Nikada do sada nije imala tri veličine ploda (ove je godine ludica tri puta cvijetala) a kako je bilo puno kiše one najveće kruške su zaista bile ogromne. Tri grane sa vrha, sa vjerojatno 20 kg krušaka je vjetar polomio. Moja Mia je kao luda skakala da nas obavijesti o tome što se dogodilo no ni MKM ni ja nismo po noći obraćale pažnju na nju niti smo gledale što se vani događa, kad smo je izbacile van (više nismo znale što bi s njom napravile, nahranile smo je, napojile, pomazile a ona je svejedno ludovala) i zatvorile prozor zaletila se u zatvoreno staklo. Nije mi palo napamet izaći van, nikada do sada nisam doživjela takvu grmljavinu, tutnjalo je 10 minuta besprekidno (kao da prolazi veeeeliki, teški teretni vlak) a uz to je pojedinačno grmilo i sjevalo po tri munje odjednom: Strašno, fascinantno, prekrasno. Stvarno je priroda veličanstvena i ljudi je sa svim vatrometima i ne znam kakvim efektima ne mogu nadmašiti, nikada, baš nikada!

Shvatila sam ujutro kad sam vidjela na što liči kruška zašto je tako ludovala po terasi i po kući. Problem je u tome što ne obraćamo dovoljno pažnje na to što nam životinje govore.

Sad dijelim kruške svim susjedima i gledam tu siroticu bez pola krošnje! Večeras se vraća MPS pa ću opet biti fotosposobna, jedva čekam ma ne samjo fotić, veselim se i sinu i kćeri i ratu i šogorici, veselim se okupljanju i što smo svi zdravi! Nekakva sam čudna ovih dana pa jedva čekam da se sve vrati u kolotečinu. Ljudi, da ja to možda ne počinjem stariti (ma znam da sam počela stariti rođenjem, no sad to nekako jako brzo ide i baš mi se ne sviđa previše, kao da se uozbiljujem. Neću, neću odrasti, nedajte me, nedajte me!)

Jaaaako sam dobre volje, sva nikakva (u punom smislu riječi i svih 100 kg žive vaage) dogovorila sam jednu kavicu s MPK u gradu. Lijepo nas dvije krenule, ona liže sladoled ja brstim pečeni kukuruz kad - sudarile smo se s mamom dečka s kojim živi (valjda vam je jasno da je do sada nisam upoznala!). Zemljo - mislim - asfalt otvori se! Kosa mi je svezana u rep da se ne vidi koliko joj treba frizura, neke bezvezne smeđe hlaće, još bezveznja tunika, ugodne mokasine na nogama (ma kaj da vam velim, ne mogu biti ugodnije, pa to im je treća sezona), nešto se ne sjećam jesam li se uopće jutros našminkala ali u 17 sati sigurno se to više ne vidi) ali zato imam po licu čađe od kukuruza. Živa uživancija! Moja kćer sva ponosna predstavlja svoju majčicu (mislim MENE) a da joj ne pada na pamet da bih ja najradije zbrisala ili da me (možda) uopće ne bi smetalo da nas nije upoznala.

Baš je Zagreb jedna veeeeeeelika selendra a ja prava pehistica, odem jednom u 6 mjeseci u centar i odmah budem "viđena" (veli MPK da je nemoguće ne primjetiti me!)

A kaj sad, išla sam se odmah utješiti, u Tkalči našla lude cipele na rasprodaji (koža nutra, koža vani, prekrasna bečka cipela za moju široku ličku nožicu), skoro me šlag strefil kad sam ih obula, kak da sam kod privatnika radila po mjeri a meeeeeekane... i nisam se onako isprepadana i zbunjena, sva jadna smušena mogla snaći i odabrati samo jedne (a uvijek kad peglam, peglam cijelu gomilu) pa sam ispeglala karticu za oba para. Malo me oraspoložilo kupovanje a i pivce popijeno sa MKM me oraspoložilo pa vam je  valjda jasno da danas sa cvijećem stvarno ne stignem niti malo komunicirati.

 

 

.....ovo je najvaznije.....

 

Čini mi se da ću češće šetati centrom, možda naletim i na gospodina oca pa onda zbog šoka i živciranja moram pronaći žensku utjehu... odavno si to nisam mogla priuštiti i da vam velim - cipelice su mi baš prekrasne.