Franjicine kopanjice

Prepuna energije nakon jučerašnje šetnje i druženja s obitelji,  počinjem pripreme za farbanje ovaj vikend, za početak preseljenje cvijeća u predsoblje…pa kad se već seli za nagradu dobiva tuširanje, pa da i taj prozor u predsoblju treba oprati… , malo je teško jer se prozor mora skinuti kako bih ga  oprala sa vanjske strane. Bravo majstorice ma sve mi ide od ruke. Baš je lijepo, poslije ću fotkati tu ljepotu…

Sad dolazi na red preseljenje PC…no, možda je ipak mudrije sačekati pametne muške

BUM, TRES… ispada mi čaša iz ruke, prolila cedevitu po fotiću…brzo fen… pa onda da vidimo što se dogodilo…ne mogu vjerovati, prozor nisam dobro postavila, pao, polomljeno pola cvijeća, razbijene keramičke tegle…'em ti Murpyjev zakon, sve, baš sve ide krivo!

Aloe kao nakon rata

Nekako mi ovo drvo nofčeka nije nikada baš naročito zazeljenjelo, no uvijek je bacalo poneku grančicu, poneki listak (baš kao i moja financijska situacija, uvijek sam  nekako držala glavu iznad vode)… a sad, PRELOMLJENO na pola… što li me čeka?

Begonije izazivale ljubomoru susjedica, bile pravi grmovi, sad se mogu slikati … dobro je, fotić radi!

Svekina krasulica odlazi u vječna lovišta, pa dobro, ipak je od bivše sveki... doći će nova (ne znam samo krasula ili sveki)

Ponovno sve nosim u kupaonu… prepuna je zemlje, komadića keramike, jasno da sam ja glupača hodala kroz sobu u kroksicama i lijepo napravila po tapisonu zemljanu stazu…sad sam udesila i dnevnu sobu i kupaonicu...

Pločice u predsoblju reljefne, ajme majko, perem ih na koljenima…

 Bilo bi mi pametnije da sam i danas išla u šetnju, koji me vrag tjerao raditi….

Nemam više kalica, nemam više spahtlica (tko će me sada čuvati od zračenja), nemam više krasula, aloice teško da će preživjeti...

Doooobro, ne radim više ništa… neću više imati keramičke teglice, samo plastične, onda je najbolje da i cvijeće bude plastično… prejadna sam, prebijesna sam, ludujem…

Nemam mira, ne mogu sjediti, ne mogu ležati,... a da ipak preselim PC u sobu MPK/MKM, ma što, u moju novu radnu sobu? Ma ne, to ipak treba netko jako, jako pametan, ima stotinu žica, kablova, treba spojiti i Internet…nisam ja za to,  ja sam samo za pranje, čišćenje, pometanje…

E sad mi je dosta, nisam ja samo pomoćna radnica…selim i PC, i zvučnike i kameru, žičano spajam ADSL… ma sad ću još i instalirati novi printer (čim se malo odmorim)

Evo, čitate ovaj post, znači MOGU JA TO, nisam još za smeće, pogotovo kad se razbijesnim!

Naravoučenje – ne treba previše raditi, može se napraviti veeelika šteta, možda je bolje više šetati ali i nikada, baš nikada ne treba odustajati. Mogu sve što hoću!

Franjice pozdrav. Kako si? Što ima novo? ne javljaš se.

Konačno sam se i ja primila nekog posla, lijepo sam udomila Jagodine japanske perunike

 i hrpu perunika nepoznate boje i izgleda po Free odabiru.

U velikoj je kopanjici  lijepo se raširila Lantanina lavanda, dobro se drže pakujci, moja prva biljčica u ovoj kući roza božur iz maminog vrta je predivan (jako, jako ošišan pa se ne vidi više njegova ljepota, hortenzija će do daljnjeg ostati na mjestu a ima mjesta za nekoliko hosti i hahara (mislim da ih vi zovete heucere, no stvarno mi se ne da zamarati svim tim latinskim nazivima, pa nit mi je to profesija a bormeč ni zvanje, niti me bu neko više cjenil zato kaj pričam kak apotekar!) ) a potrudit ću se kod BB naći i koju travicu, onako lijepu sivu…

Sve sam uredno pošišala i pregledala. Shashina majčina dušica živi ali nikako da se dobro raširi… ne znam zakaj me ne voli!

Ovo je hrastovo siroče trebalo završiti u smeću a ja sam u pravom trenutku bila na pravom mjestu i na brzinu udomila… za sada je prazno a do proljeća ću smisliti čime ću je sve ispuniti… imam novu kopanicu, samo joj moram smisliti i ime!

U Ivanić  Gradu sam dobila nekoliko prekrasnih sablji koje će lijepo upotpuniti staro društvo

Moje im se stare sablje jako, jako vesele

A i par bodljikavaca koje sam izabrala (NISAM UKRALA)  pa sam i njih smjestila.

Sad još samo moram smisliti kuda ću staviti dva meni posebno draga puzala – rastu na obali skoro kao drač a ja ću dušu ispustiti da mi prežive zimu, no potrudit ću se jako, jako.

S obzirom na prognozu, počela sam laganini unositi biljčice u kuću (evidencija da vidim na proljeće što sam sve izgubila)

Tako mi jadno izgleda da neće dočekati ni zimu…

Moja prva beba orhidejica…dobro se drži i sve mi se čini kako raste

Momentalno nemam ni jednu rascvjetanu orhideju no kako su me prošlu zimu i cijelo proljeće obilno darivale cvjetovima ne ljutim se na njih, neka se odmore…

Do sada sam upropastila na desetke ljubica, ovo je prvi puta u životu da imam svoj cvijetak koji je krenuo od jednog lista, super sam ponosna!

Sutra idem vratiti ukradene kaktuse pa kad se vratim doma sredim i ostalo cvijeće, bolje ga je prerano unijeti u kuću nego ostati bez njega.

Ionako sam polupokretna, dok sam ja bančila u IG, MPS je razvalio pola stepenica, pripremio iskope za temelje za sređivanje terase…

Sad si lijepo pjevam pa po lojtrici gor, pa po lojtrici dol… samo da ne završim u jarku

Moram pod hitno nekuda otputovati da MPS konačno završi ovogodišnje planirane radove!

Zabuljila se ja u tvoje posude i kaktusiće kad mi MPK iza leđa veli "E, to mi se sviđa! ". Ja pomislila, na šolje u kojima su posađeni jer sa svakog putovanja donese po jednu, ili na cveteke, a ona kaže  da hoće takvu boju zida . Eto draga, kopiramo te  a ja se nadam da je bar jedna šolja ostala da popijemo kafu kad ti jednom banem , kad već ti meni nećeš.

Prošetala sam i ovim stranicama. Ima lijepog cvijeća i vani i unutri.

Sviđa mi se ona cica-maca, predivna je. I lotus !!!!!!!