Franjicine kopanjice

Moja Nedreta sutra dolazi a ja se još nisam pošteno primila posla. Odlučila kćerkinu sobu pretvoriti u svoju radnu sobu i premještam se iz dnevne sobe.

Pripremila kamenje (onog što smo nećak i ja donijeli s mora premalo) pa sam danas škicala na sve strane i skupljala oblo kamenje, da mi je samo znati što su ljudi mislili dok su gledali kako skupljam kamenčiće kraj ceste.. Kamenje oribano, sad se suši.

Malim škaricama svaku grudicu odrezala s grane, imam mimoze iz Istre – sitnije glavice i mimoze iz Dalmacije – krupne.

Možemo početi

Guram, turam – moja “mala ručica”  sa pincetom jedva ulazi, svaka kuglica posebno. Ma sama sebi ne vjerujem da to radim, pa taj pipljavi posao nije za mene. Lijepim Loctiteovim super bond tekućim ljepilom.

Nakon par sati uspjela polijepiti pravo, pravcato sunce. Namjerno je s unutarnje strane tako da se vide i kaktusići i sunašce, s vanjske strane izgleda isto lijepo, lijepilo se ne vidi a kuglice mimoze su malo "ravne".

Dreniram

Zemlja za kaktuse nasipana na kamenje  i kombiniram, moram priznati da se od svakog kaktusića teško rastajem a opet želim da mi Sunčica (to je moj nadimak za Nedretu) bude sretna). Ma nije mi lako, I sretna i nesretna,  dobila je i jednu crvenu čuvarkuću … to u konačnici izgleda ovako

Nije vaza baš ni tako mala, radi usporedbe kraj nje je naranča

Sad mi je stvarno dosta idem malo dići noge, baš me muči ova promjena vremena danas. Namjerno sam svaki korak objašnjavala jer sam bila nesretna što nije bilo detalja u radu s gelom i cvijećem, ta me ideja dži sa slijedeći uradak i bilo bi mi lakše da malo ukradem tuđa iskustva.

Ma Iris, plazila sam danas i po tvojim lampama i zdjelicama, sličicama - već vdiim kak ti kradem ideje - hvala unaprijed