ZAŠTIĆENO BILJE

Ivane, prekrasno si nam to prezentirao. Ima tu kod nas lovor, koji je isto zaštićen, a nemilice gasjeku i uništavaju, pa šparoga isto tako. Na Učki endemska biljka učkarski zvončić, no kad bi samo ljudi bili malo drugačiji.

BOŽIKOVINA - zelenika - Ilex aquifolium L.
Porodica : Aquifoliaceae

Zimzeleni grm ili nisko drvo sa jakim i razgranatim korijenovim sustavom. Pupovi su kratki i ušiljeni, listovi kožasti, na licu tamnozeleni, sjajni, a na naličju otvoreno zeleni, 5-8-cm dugi, 3-4,5 cm široki, na gornjim granama su manje bodljasti. Cvjetovi su blijedožućkasti i imaju ili zakržljale plodnice ili neplodne prašnike, pa su samo prividno dvospolni, ali su stvarno jednospolni i dvodomni. Cvjetovi stoje u paštitastim cvastima. Cvate V. - VI. mjesec. Plod je koštica veličine graška, sjajna, sadrži 4-5 sjemenki, stoji na 7-8 mm dugoj peteljci. Sazrijeva u XI. i XII mjesecu, ostaje na granama do proljeća. Sjeme je ovalno i s jedne strane bridasto. Sjeme klija tek nakon druge godine po sjetvi.
To je vrsta koja dobro podnosi zasjenu ali i svjetlo. Raste vrlo sporo i može doživjeti starost od više stotina godina. Razmnožava se sjemenom i vegetativno.Vrlo je cijenjena u hortikulturi zbog inteteantnih zimzelenih listova, kompaktnog i pravilnog habitusa, ali i zbog crvenih plodova koji se preko zime zadržavaju na grančicama. Dobro podnosi gradsku klimu. Spada u osjetljivo ugrožene vrste što znači da će uskoro preći u kategoriju ugroženih vrsta ako negativni uvjeti potraju, što se očituje uništavanjem staništa, intenzivnim korištenjem i branjem, odnošenjem iz prirode.
Razmnožava se reznicom u proljeće a sjemenom u jesen ili početkom proljeća. Božikovina je ugrožena prvenstveno zbog nedozvoljenog korištenja u dekorativne svrhe, napose vezano uz božićne i novogodišnje blagdane. Božikovina ima i ljekovita svojstva: tijekom lipnja preporuča se skupljanje mladih listova od kojih se priprema tinktura kao diuretik, kod kroničnog bronhitisa, artritisa i nekih drugih reumatskih oboljenja. U pučkoj medicini dobro služi i kod nekih oboljenja želuca i zaustavljanja krvarenja. VAŽNO JE ZNATI DA SU CRVENE BOBICE OTROVNE !  Drugi nazivi ove biljke: zelenika, česvina, nerijetko se uzgaja u parkovima i vrtovima, ponegdje se upotrebljava za živice, a jalakše ju je razmnožiti reznicama. Međumnogobrojnim vrstama u rasadnicima se uzgajaju i one sa zlatnošarenim i srebrnošarenim listovima. Premda je Zakonom o zaštiti prirode zaštićena, treba istaknuti i da je ugrožena vrsta.

LJILJAN ZLATAN (Lillium martagon L.) je zeljasta trajnica. Pripada porodici ljiljana (Liliaceae).  Biljka ima podzemnu lukovicu zlatno- žute  boje, promjera oko 5 cm, sastavljenom od  većeg broja debelih, mesnatih ljuskavih listova. Stabljika je uspravna,okruglasta i gola, no u gornjem dijelu može  biti ponekad kratko dlakava, zelena i često s pjegama zelene boje. Listovi su sjedeći, duguljasto eliptični, rub je cjelovit i kratko dlakav, dužine oko 15 cm. Cvjetovi su smješteni u rijetkim grozdastom cvatu s 3-10 cvjetova. Cvjetni pupovi su viseći i duguljasto jajoliki, ocvijeće je sastavljeno od 6 listića koji su prema dolje u luk savijeni i svijetlo do tamno purpurnim, sjajnim pjegama i točkicama.  Cvjetovi imaju poseban miris koji je jači u večernjim i nočnim satima !

 Uspjeva na polusjenovitim staništima, prema životnom obliku je geofit.

Cvjeta u VI. i VII. mjesecu. Glavni uzrok njegove ugroženosti je  negativni utjecaj na stanište i prekomjerno sabiranje. Ljiljan je prisutan u svim hrvatskim makroregijama(najmanje u kontinentalnom području - nizinama).

Zlatan je indikator tala koja su umjereno bogata dušikom.

Kockavica raste na brdima poviše Dubrovnika, već sam pisala o tome na temi : kockavica, predivna je, tko zna da li je još ima u onom broju iz 1986-87.g??

ta kockavica mene podseca na zmijske sare:)

OBIČNA KOCKAVICA (Fritillaria meleagris) - odlikuje se iznim ljepotom cvijeta.

Raste u šumama kitnjaka i bukve na vlažnim i povremeno poplavljenom tlu na području posavskih i poravskih poplavnih šuma. No, možemo ju naći i na vlažnim travnjacima i na močvarnim livadama. To je zaljasta višegodišnja biljka s kuglastom lukovicom iz koje izraste stabljika visine do 30 cm. Stabljika je gola i šuplja, uspravna, tamnozelene ili modrikaste boje. Listovi su naizmjenični duž stabljike, dugi 8-13 cm, lancelasti, žljebasti, sivkastozeleni. Ima 4-5 listova. Cvjetovi su veliki, dužine oko 4 cm., trbušasto-zvonolikog oblika, pognuti i bez mirisa. Na stabljiki je većinom jedan cvijet, rijetko dva ili tri cvijeta. Šest listića ocvijeća su purpurnosmeđi i išarani lijepim svijetlim kvadratićima - kockicama. Rijetki su potpuno bijelim ili žućkastim žilicama. Biljka cvate od III-IV mjeseca. Razmnožava se vegetativno - lukovicom i sjemenom. Obična kockavica je OTROVNA biljka naročito za srce i životinje je na paši izbjegavaju. Nije na odmet reći da je baš ova biljka na svjetskoj izložbi biljaka "Japan Flora 2000" proglašena hrvatskim nacionalnim cvijetom, jer crvenkasti cvijet s bjeličastim kvadratićima (kockicama) podsjeća na grb Republike Hrvatske. Ugrožena je zbog meliorativnih zahvata i isušivanja tla na svojim prirodnim nalazištima. (I.M;I.T)