InoxCimina kućica

Draga Triša,
veseli me svaka Tvoja posjeta mojoj temi jer već znam, dolazi netko, da se matematički izrazim, sa zajedničkim nazivnikom ispod crte koja predstavlja način življenja pa možda čak i razmišljanja.
Čini mi se da u zadnje vrijeme nisi svraćala u temu „moja kućica – moja slobodica“. Ne treba me čuditi, jer ona ustvari ne živi. Objavio sam tamo post koji se referira i na Tebe i uputio neke animatorske impulse drugima. Molim Te pročitaj i pomogni u motiviranju drugih da otvore svoje teme slične InoxCiminoj kućici.

Gode mi , naravno, Tvoje pohvale svega što radim - uključujući i kuhanje, ali mi je i malo neugodno zbog drugih muževa, a u konkretnom slučaju Tvojeg. Kako vidim i čitam, stvara čuda neiscrpnom energijom i radom rukama. Vidi se da zaista svašta zna, hoće i može pa ne bih volio da moje znanje kuhanja postane minus njemu ili bilo čijem mužu koji to nema. Ni moje znanje kuhanja i volja za to nisu, kako se kaže, bez vraga. Prije dvije godine, znači prije mog odlaska u penziju, na tom sam području bio totalna neznalica (kuhanje čaja ili jaja ne računam, a roštilj isto tako).
 
Buđenje želje za kuhanje proisteklo je iz određenog promišljanja, a možda i nečiste savjesti. Godine provedene u poslovnim obvezama, nekada stvarnim, a nekada prenapuhanim, koje su se nekad (da ne kažem često) znale protegnuti i dulje od oficijelnog radnog vremena, ostavile su i meni samom gorak okus. Prisjećao sam se da je Cimi  uz odgovoran posao u firmi, kroz sve te godine bila i savršena domaćica, savršena majka našoj djeci,  i istovremeno permanentna potpora meni. Na kraju tog promišljanja, kao zaključak, osjetio sam veliku potrebu da joj se odužim. Od tada to radim često i sa velikim zadovoljstvom. Kao što sam već rekao, s vremenom je kuhanje postalo i vid mog „stvaralaštva“.
 

Sve je dobro prošlo jer toljage nije bilo, ali u buduće ću ipak pazit što govorim. Rizici su ionako za mlađe a ne starije. Zbog ovog mlađe uhvatio sam se u kontradikciji sa samim sobom. Ništa novo kod mene. Kolizija alter ega i mene. Stalno se nešto prepiremo razjašnjavamo i dogovaramo u pokušajima usklađivanja. Nije baš da smo u odnosu netrpeljivosti, nego stalno svaki vuče na svoju stranu. Jedan vidim jedno, a drugi vidi drugo. Jedan ozbiljan, drugi potpuno neozbiljan za svoje godine (kao što ste pretpostavljam i sami već zaključili). Da pojasnim konačno o čemu se radi. Evo, prošlih dana Ja često primjećujem kako netko lamentira o godinama kao kategoriji starosti, njihovom broju, teretu, brzom prolasku i sl. Da ne idem dalje od ovog foruma. Između ostalih na pr. „baka“, očito draga, elokventna i iznad svega duhovita osoba, koja osvaja sa svakim svojim postom. Ako ju ne nađem u mojim temama, Cimi mi prepriča ili skrene pozornost na njezine duhovite štiklece sa „kava“ ili“nočnih“ pa ih sa zadovoljstvom pročitam i nasmijem se. Eto ona, tava, pa lamentira, na sebi svojstven način, o svojim godinama već u samom svom potpisi profila, a i ponekim postovima.
Pa zatim „tatjanabajcic“ ( imao sam ju čast i priliku upoznati na nedavnoj Zagrebačkoj kavici). Draga, simpatična, isto duhovita, i nadasve jaka osoba koja i pred privatnim problemima, koje mora permanentno rješavati, ne poklekne i klone, također je sklona pričati o godinama u kontekstu starosti.
Onda i moja Cimi. Ponekad je sklona reći, kad ju pitam zašto nema potpisa za svoj profil, da bi najradije odabrala onaj,  koji je u nekom postu prepričala kao „štos“. „Nekad sam bila mladi i lijepa, a sad sam samo „i“.  Na to joj kažem….draga, „i“ nije nešto samo, nego nešto uspravno i ponosno. Pogledaj bolje, to ti je ustvari uskličnik.(Nadam se, da se spomenute dame neće ljutiti zbog spominjanja  u ovako pozitivnom kontekstu), jer i ja ih potpuno razumijem (što mislite otkud nick „Inox“ nego iz straha od rđanja-starenja).
A On (alter ego) cereka se iz prikrajka zafrkava jer misli drugačije pa kaže: Sve je to bez veze i bez razložno. Tome treba potpuno drugačije pritupiti. Sve je to ovisno u kutu gledanja, o pretjeranoj ozbiljnosti u pristupu problemu. U percepciji.
Zato ne opterećujte se brojkama jer su one ionako relativne i izmišljene radi pojašnjavanja nečeg ionako jasnog. Hajde da se bavimo osjećajima u nama koje one (brojke) ionako ne mogu pojasniti niti opisati. Ma fućkaš brojke kad one opisuju 65, 70, 60, 55, a ti osjećaš 45, 40, 30 ili zašto ne 25. Uskličnici su u nama, a ono vidljivo je manje bitno. Prkosimo vidljivom i budimo ponosni na te uskličnike u nama. Ne dajmo se opteretiti vlastitim izgledom na slučajnim fotkma, nego uživajmo u osjećaju života u nama i izvan nas. Izbacimo iz nas Doriana Gray i njegovu sliku te se ne opterećujmo sa onim na što ionako ne možemo utjecati.
Razmišljajmo i osjećajmo pozitivno, baš za inat onom što ponegdje u nama škripi ili bolucka i ne gubimo vrijeme.

Za pozitivnu atmosferu i vedre impulse uz bavljenje onim što volimo, prikaz onog što moja dva prozora ugledaju kad u rano jutro protrljaju oči i progledaju:

moj velikogorički prozor



















prozor "InoxCimine kućice"



























Možda će netko reći kako ovakve fotke spadaju u neku drugu temu, međuti, ako razmišljate na moj naćin, uvidjet će te da ne.

Evo da se i ja oglasim...
Kćer vam je uistinu kreativna, pregledala sam sve, a apsolutno i potpuno su me oduševile one divne 'flower' ogrlice u kombinaciji perlica i žice, fenomenalna ideja i izvedba...Lampe su odlične i svidjele su mi se makrame narukvice jer sam se nedavno nakratko uhvatila makramea s istom namjerom

Pokazivala sam svojim roditeljima sve ove vaše divote i koliko se trudite oko svoje divne kućice i okoliša...
Oni su u istom điru, davno su uvidjeli da im grad ne pruža što si žele i isto tako godinama ulažu truda oko uređenja i nadogradnje jer im viksa postaje drugi dom tako da sam se mogla uživiti u vašu priču

Vani je ružno.Curi kiša bez prestanka.Glava pomalo podsjeća da ju nemam samo za šišanje. Čekam da me nazove MSK da čujem kako su bolesne unuke i švrljam okolo bez veze. I pomislim: a gdje ću naći prekrasnu atmosferu, punu topline, ljepote na sve načine? Naravski, kod Cimi i Inoxa.

Pa dragi moji, zadivljena sam.

Da ste oboje takve umjetničke duše. Kako bi se reklo: i rječju i fotoaparatom. Uspjete nam dočarati sve vaše ljepote.Čak i kulinarske!

Draga ivna,
posebno cijenim osobe koje su znale otkriti čar i vrijednost principa „napravi sam“. Prvo, nema toga što nisi u stanju napraviti sam. Treba samo željeti, htjeti i pripremiti se. Drugo, ni jedan  „majstor“, a više ih je danas sa navodnicima nego bez, nije ti u stanju  fino i pažljivo riješiti sve detalje i kompletan zadatak, pritom paziti da ti se ne uneredi čitava kuća i sve lijepo počisti ti za sobom. To može jedino čovjek kad radi sam sebi. Vjerujem da se u tome slažemo. Mogu si predstaviti kako ste Ti iTvoj M bili zadovoljni, ponosni i veseli kad ste si završili vaš šank. Pa dajte ga nekak sliknite i objavite, da se i mi drugi možemo diviti. Sad u vezi benkovačkog „kamenja“. I osobno volim tu vrstu kamena, apsurda li, jer nosi toplinu u svom tonu i strukturi. Što se tiče njegove primjene van njegova šireg habitusa i strogih pravila arhitekture, ostaje i ovo: radim sebi i u svom domu pa je najvažnije da se sviđa meni, a sve drugo je manje važno.
LP

Prvo da vam poželim sve najbolje u Novoj..a ovo sve što ste nam pokazali je stvarno prekrasno..nemam rijeći, vi ste pravi majstori..prekrasno ste sve uredili..

mr.Inox svaka čast! Rado bih posjetila vaš atelje u bilo koje godišnje doba....i moj dragi u kuhinji stvara..nered,da oprostite. Nije ni čudo da vas Cimi čuva sa toljagom kad ste tak vrijedni i svestrani

¸Nisam sigurna koja bi šala odgovarala ovom trenutku i ovom mjestu.

draga hana,
i meni je vrlo prihvatljiv takav tretman cigle zbog konačnog vizualnog efekta, ali za unutarnje prostore, u exterijeru manje.
LP

samo da se nadovežem na ovu ciglu koja je prediva....naši kolege u Italiji su je mazali lanenim uljem.Posla ko u priči,smrdi ko vrag ali je efekt divota.samo ne znam koliko je bilo premaza,ali više od jednog