Vrtovi naših baka

Hvala, pogledati ću.

A meni budi na cvijeće koje je u obliku srčeka u rozoj ili bijeloj boji. Danas to u okolici nigdje ne vidim, a ja bih to voljela imati. Patim 

vrt moje bake nezamisliv je bez turskih karanfila, kadifica, crvenih i žutih tulipana te božura 

Koliko god da se ja trudila oko svoga vrta, nikad mi ne može biti lijep kao bakin. Ne znam u čemu je čar jer moja baka i nema baš puno vremena oko brige vrta, inače se bavi poljoprivredom pa joj je vrt negdje na predzadnjem mjestu, tak da sam joj i dan danas zavidna kako njezine biljke izgledaju uvijek prekrasne. Recimo i do sobnih biljaka ne drži toliko puno, a sve joj buja i sve je ogromno i predivno. I nema neku tajnu za svoju unuku, samo mi je rekla jednom: Tanja, sve ono što radiš i što želiš da ti uspije radi sa velikom ljubavi!
Još uvijek ne razumijem jer svaka moja biljka pa ćak i korov vani ima posvećenu moju ljubav.
A možda je sve to tako zato jer je to ipak BAKIN VRT!

Dobila sam katalog Neckerman s nekoliko malih onih u kojima ima svašta. I odjednom ugledam ponudu ukrasnih kugli, točno onakvih kakve je imala moja baka!

Mirisi, boje i osjećaji djetinjstva... Blaženo doba dječje bezbrižnosti... Moja je baka imala u vrćaku katruže, lepe dečke, presličice, grgine, muškatle, zajčeki....

smail, prekrasna ti je ova slika

Još samo fali šnita kruha namazana masti, posoljena, posuta mljevenom crvenom paprikom i po želji nasjeckanim crvenim lukom........ a slika bake sa obaveznim jašmakom (šalom) na glavi i crnom boščom (keceljom) je stalno pred očima.

Bakin vrt je kao neko mjesto iz bajke, gdje bi se svi rado vratili, ili provirili bar na momenat.. Ključno mjesto mog djetinjstva. Žao mi je što se ne mogu sjetiti svih tih biljaka.
Duž stepenica na gornji kat bakine kuće bilo je mnoštvo tegli sa cvijećem, baš kao na slici iznad. Pelargonije su bile nezaobilazne... karanfili.. vodenike.. Osobito pamtim fuksije i zmijski kaktus. Također sjećam se prozora u hodniku prepunog ljubica. Naravno tulipani, visibabe, zumbuli, đurđice, presličice... Nažalost ne znam imena mnogih biljaka, a jedva i kako su izgledale, ali nadam se da će se pojaviti negdje u nekom vrtu, ili možda u vašim postovima

Jako lijepa tema, vraća nas u neka stara vremena kojih se rado sjećamo. U Dalmaciji, barem kod nas na otoku nije bilo vode, posebno se štedjelo ljeti, pa su naše bake sadile cvijeće uglavnom u pitare, koji su se slagali po stepenicana, sularima (balkon), u dvorima koji su obično bili zasjenjeni kako sunce nebi previše pržilo, sadile su cvijeće koje ne treba puno vode.

Dvori su izgledali ovako (slika s neta)


A tu bi se uglavnom našlo dolje navedeno cvijeće koje sam i ja prenjela u moj vrt. Osim ovog dolje bilo je puno asparagusa i hortenzija, i obavezna loza koja je radila hlad.

Ovo je cvijeće koje sam ja uzela od moje stare tete (sestre moje none - bake)
Njevica - ona cvate od jeseni do proljeća


Karanfili


Čokete - pelargonije u ponari, te ponare su slijepi prozori koji su bili ukras na zidu i tu su se obično držali ključevi


Amarilis u loncu za kuhanje robe