Medonosno bilje

odlično štivo o zlatošipki ,
lijepo objašnjeno - do u detalje,
i jaaaako zanimljivo

već čekam(o) novu biljku

Fermina-Daza napisao: Bogme si se Shumy potrudio. Mene zlatnica najviše zanima kao ljekovita biljka. Nažalost, kod nas je nema ali me zanima da li bih je mogla uzgajati u svom vrtu.Na jugu sam, uz more, siromašna zemlja, sušna ljeta.... A ima tu i dosta pčelara.Bili se ona mogla nastaniti ovdje. Ima u blizini i vlažnih staništa, dubokog i vlažnog tla...

Zlatnica podnosi sve vrste tla, naročito "voli" nedavno zapuštene njive i krčevine, treba probati nastaniti ju a dalje se ona vrlo brzo adaptira i nastani na novom staništu.
Pozdrav............schumy

 
Forumaši, evo vam moj novi naslov iz podforuma "MEDONOSNO BILJE", ZLATNICA VELIKA, ZLATOŠIPKA

NAZIV: ZLATNICA VELIKA, ZLATOŠIPKA, ZLATNICA KASNA, ZLATNI PRUT,
ČELEBI-GRANA, ŠTAPIKA, NAVADNA ZLATNA ROZGA, DRIJEMAVICA,
ZLATNA RATVICA, ŠTAP SV. PETRA

LATINSKI NAZIV: ZLATNICA VELIKA (Solidago virga-aurea L., Solidago gigantea Ait.)

Engleski naziv: Goldenrod



Sl. 1. Raspupani cvjetići zlatošipke mame svojim izgledom i svjetložutom bojom na zelenoj podlozi stabljike biljke


Zlatnica velika (zlatnica velika, zlatošipka, zlatnica kasna, zlatni prut, čelebi-grana, štapika, navadna zlatna rozga, drijemavica, zlatna ratvica ili štap Sv. Petra), je cvjetnica iz velike porodice Asteraceaea.
Ovome rodu pripada otprilike 150 vrsta, po nekom autorima i 180 vrsta što je vjerojatno prihvatljivije zbog činjenice da se ova biljka brzo širi i zaposjeda nova staništa a usto ju i vrtlari križanjem pojedinih varijeteta razmnožavaju i kao pripitomljenu sade u vrtovima i parkovima kao ukrasnu biljku s egzotičnim izgledima....
Zlatošipka je višegodišnja biljka porijeklom iz Sjeverne Amerike. U Europu je donešena sredinom 19. stoljeća kao ukrasna vrsta, a razvojem trgovine dospjela i u naše krajeve.
Budući je vrlo prilagodljiva ustvari (po nekom autorima) je agresivni kolonizator ubrzo se proširila i zaposjela sva napuštena polja, krčevine, rubove šuma te vodene kanale i riječne obale.
Zlatošipka u prirodi raste na neobrađenim površinama zemlje, najrađe po zasjenjenim rubnim dijelovima livada, uz rijeke i potoke te u suhim i svijetlim šumama, na šumskim čistinama i visokim stijenama planina. Sva ova staništa puno kazuju i o njezinoj osobini da „voli sunce “.
Rasprostranjena je gotovo u cijeloj Europi, a u njezinoj postojbini Sjevernoj Americi pčelari u Canadi i USA ne mogu zamisliti da nema pčelinje paše s ove biljke, toliko je uvriježena i rasprtostranjena u pčelarskom svijetu Novoga Svijeta pa ćemo spomenuti samo neke vrste karakteristične po stništu na kojemu rastu:
U Canadi rastu varijeteti „canada goldenrod“ (solidago canadensis), kao
Onrario goldenrod, Mountain Albert goldenrod, Roan mountain goldenrod, Blu Ridge goldenrod, Arctic goldenrod.....
U USA rastu varijeteti „america goldenrod“ (solidago g.) kao California goldenrod, Atlantic g., Virginia g., Louisiana g., Missouri g., Rocky Mountain g., Arctic g., American Western g., Ouachita Mountain g., Carolina g., Western Rough g., Nevada g....
Mnogo je više vrsta poznato po pronalazačima pojedinih varijeteta, ali je to nebitno za ovo naše štivo....

Sl. 2. Raskošne zlatno-žute „metlice“ mame svojim izgledom, pune su nektara i peludi, pčele im ne mogu odoljeti ……..


OPIS BILJKE: Zlatošipka je trajna, zeljasta trajnica koja obično dosiže visinu od 60 do 150 cm ovisno o staništu, spada u red visokih biljaka trajnica, uspravne je i tanke stabljike, koja je na gornjem dijelu jako razgranata. Cvjet zlatošipke čini cvat koji je u obliku metlice sa jako razgranatim pojedinim izbojcima u grozdove sakupljenih sitnih cvjetova jarko-žute boje (mladi cvjetovi) do zagasito-žute boje (stariji cvjetovi).
Listovi su duguljasto ovalni i dlakavi, donji s peteljkom i na rubu pilasti, a gornji bez peteljki, koji sjede na stabljici biljke.
Listovi su na gornjoj strani (licu) tamnije zelene boje a na naličju su svijetlozeleni.
Zlatošipka cvate od srpnja do listopada, entomofilna je biljka i glavni oprašivač je medonosna pčela (Apis mellifera), a u nešto manjoj mjeri i bumbari (Bombus sp.).
Lijepo miriše. Korijen je debeo i žbunasto razgranat.
Rasprostranjuje se vegetativno – pomoću podzemne stabljike, presadbom i dijeljenjem korijenove metlice i generativno – sjemenjem, koje se sakuplja i sije slobodno po neobrađenim, zapuštenim površinama.


Sl. 3. Zlatošipka najviše „voli“ staništa uz vodotokove gdje je naročito bujna i raskošna……..


MEDONOSNA I PELUDNOSNA je biljka, koja pčelama u vrijeme sušnog perioda ljeta, u kasno ljeto i ranu jesen daje izdašne količine nektara i peludi. Pčele ju rado, skoro se može reći ushićeno posjećuju, a budući je njeno vrijeme cvatnje relativno dugo, oko dva i pol mjeseca, rijetko se dešava da ova prijeko potrebna paša za uzimljavanje pčelinjih društava propadne....
Zlatošipka je omiljena cvjetnica pčelara jer počinje sa cvatom u vrijeme najveće oskudice i nepovoljnog vremena u pčelarskoj sezoni. Za dobro medenje treba joj temperatura od 25÷28 °C , što se događa i poklapa u vrijeme njezine cvatnje – sredina srpnja, kroz cijeli kolovoz i ako su jeseni tople i suhe do kasnijeg perioda potkraj rujna, katkada i do početka listopada...
To je vrijeme kada su sve glavne pčelinje paše već davno završile, a samo u pojedinim krajevima se čeka na dvije paše koje obično budu na odvojenim lokalitetima – suncokret (u kontinentalnom dijelu zemlje) i vrijesak (na primorskim regijama kao i na planinskim dijelovima naše zemlje, Lika, Hrvatsko Primorje, te u susjednoj Hercegovini i u središnjoj Bosni).
Med od zlatošipke je zlatne, jantarno-žute boje sa prepoznatljivim mirisom a koristi se za liječenje nervnih oboljenja. Zlatošipka predstavlja i značajan izvor nektara za medonosnu pčelu, a njena je posebna odlika kao kasne ljetne paše ogleda se u tome što služi društvima kao rezerva uskladištene hrane tijekom prezimljavanja pčelinjih društava za vrijeme zimskog perioda.
Ovaj med je naročito koristan pri zimskim zalihama na kojima pčele bez problema zimuju budući ima osobinu da nikada ne kristalizira....
Zlatnica velika ili zlatošipka je „biljka invazor“, tj. nije autohtona biljka u flori Hrvatske nego je donesena (naseljena) u 19. stoljeću najprije i najviše u našoj regiji Baranja te potom i u ostalim dijelovima naše domovine koja je tada bila u sklopu Austrougarske, odakle se proširila na sve naše krajeve gdje se potpuno udomaćila i danas ju naši ljudi sa radošću gledaju, a pčelari i često naseljavaju zbog izuzetne vrijednosti kao priznatog vrlo dobrog medonoše.
U Flori Hrvatske opisane su tri vrste iz roda Zlatnice ili zlatošipke i to su sve varijeteti ove billjke koja po nekim autorima bilježi oko 150 do 180 podvrsta (varijeteta) iz roda Solidago , kod nas su prisutne:
Solidago gigantea Ait. (Solidago gigaiuea), engl. Giant Goldenrod, zlatnica velika, koja je najrasprostranjenija
Solidago canadensis L., engl. Canada Goldenrod, Canadian Goldenrod, zlatnica kanadska koja je manje rasprostranjena
Solidago virgaurea , engl. Goldenrod, Aaron’s Rod, zlatnica obična koja je najmanje raširena u našoj
zemlji
Zlatošipka je omiljena kasnoljetna i jesenska cvjetnica, koja privlači svojim lijepim, neobičnim i oku ugodnim izgledom. To se može iščitati i u tome što na engleskom jeziku njeno ime glasi goldenrod, (zlatni štap), a mnoštvo imena po kojima ju ljudi nazivaju znak je osobite popularnosti u puku koja proizlazi iz njezine ljekovitosti....
LJEKOVITOST ZLATOŠIPKE: Sabiru se grančice sa cvjetovima i to od srpnja do listopada. Koristimo ju kod crijevnih oboljenja i krvarenja. Posebno je cijenjena kao izvrsno ljekovito sredstvo kod bubrežnih oboljenja, za koja se i najranije koristila.
Ljekoviti su samo nadzemni dijelovi biljke koji se beru u vrijeme pune cvatnje i suše u hladu i na propuhu.
ZLATNICA liječi:
vanjske rane od uboda i ujeda, posjekotine i duboke i tvrde čireveve po tijelu,
klimavost zubi, grlobolju i upalu dušnika,
skorbut, popraćen truljenjem zubnog mesa,
bolesti jetre,
bolesti bubrega,
bolesti mjehura,
žuticu i vodenu bolest,
preporučuje se njezina primjena kod teškog mokrenja, (bolesti srca i krvožilnog sustava,
nakupine vode u tijelu i teško mokrenje rodilja nakon poroda i dr.

Osobina biljke je da isušuje i odstranjuje vodu iz organizma, a cvjetovi i listovi djeluju osvježavajuće pa se zlatošipka preporučuje kod svih težih oboljenja mjehura i bubrega.
Poznat je slučaj koji se dogodio kada je veliki švicarski travar, župnik Kinzle opisao jedan slučaj liječenja sa zlatošipkpm u „svojim zapisima“ kada je pomogao jednom 45-godišnjem muškarcu, koji je patio od teškog bubrežnog oboljenja koje se stalno pogoršavalo. Na kraju mu je odstranjen jedan bubreg, a i drugi se bubreg zagnojio i više nije mogao pravilno funkcionirati. Čovjek je tada započeo kuru sa zlatnicom.
Miješao je zlatnicu, broćiku i žutu mrtvu koprivu u jednakim dijelovima, pripravljao od te mješavine čaj i pio 3 do 4 šalice dnevno gutljaj po gutljaj, nakon čega su njegove tegobe potpuno nestale; kako je rekao, za 14 dana.
Ljekarnički naziv zlatošipke: Herba solidaginis virga-aureae
ZAKLJUČAK: Kada se postavi omjer između dvaju suprotstavljenih činjenica, s jedne strane pojava ZLATOŠIPKE kao biljke-invazora koja svojim osvajanjem staništa na koje se donese narušava raznolikost autohtone (udomaćene) flore budući se vrlo brzo širi i osvaja nove površine, te s druge strane njenih nenadoknadivih vrijednih osobina u pčelarstvu i u njezinoj ljekovitosti, odista se pred istinskim ljubiteljem Prirode postavlja skoro nerješiva enigma...
Što učiniti da se pomire ove dvije dijametralno suprotstavljene teze i notorne činjenice?!
Moje je osobno mišljenje da ju treba prihvatiti kao „našu“ biljku koja je već tu, pa zašto ne pomoći pčelarima i bolesnim ljudima koji blagodati ZLATNCE i te kako dobro već poznaju i koriste a njezina pojava u Prirodi je zaista ukras kao i blagodat za ljudsko oko, koje se napaja istinskom ljepotom u skladnoj harmoniji boja na staništima na kojima raste….
Također je u eri ove brutalne devastacije flore i faune i smanjivanja divljih krajobraza u Prirodi nasušna potreba da se tolerantnošću na pojavu Zlatošipke pomiri ova „uvezena“ i naša „domaća“ flora pomiri i potakne na suživot....
Jer konkurencija je i korisna pojava u svim segmentima Života i Prirode, zar ne?!
Komentare molim!
Pozdrav..............schumy

Drug Mile, dobar dan!
Nisam ti stigao odogovriti jer nisam 5 dana bio u Hrvatskoj a onda sam "navalio" na vinnograd i jučer smo konačno imali berbu.
Lavanda je jedna od najmedonosnijih biljaka i moj je odgovor na tvoje pitanje sadi ju koliko god možeš i imaš mogućnosti!
Nedostatak je ove paše što kod intenzivnog medenja pčele ostanu bez legla jer lavanda ima samo prinos nektara, a peludi koja je potrbna za razvoj legla "nema ni za lijek" - u doslovnom smislu!
Opisani slučaj je kod monokultura sa zasadima lavande, kod nas je taj slučaj izražen samo na Hvaru, dok je značajno naglašen u Francuskoj - točnije Provansi gdje su, kako je poznato zasadi lavande najveći u svijetu.
I kod mene ima na udaljenosti 500 ÷ 800 m od moga pčelinjaka farma lavande i pčele ju pomiješaju sa livadom pa se skupi jedno vrcanje visokokvalitetnog meda...
Za bolje razumijevanje, - pelud je kruh pčelama, a med je hrana, preživljavaju i normalno se razvijaju samo ako su obje komponente dobro izbalansirane.
Toliko od mene, ako još nešto treba za pojasniti, slobodno pitaj,
pozdrav..................schumy
 

Koji je značaj lavande za pčele? Uglavnom viđam bumbare na grmovima lavande, ne pčele, možda nitko u mom kraju ne drži pčele, ili ima lavanda ne odgovara? Odgovara li pčelama da u mješovitnom vrtu posadim posvuda lavandu? Bojim se da im ne bi smetalo.

Hvala, schumy na objašnjenju.

Volim prirodu i sve u vezi s njom. Od cvijeća, ljekovitog bilja, životinja.  Pročitam svaki tvoj članak.

Ali nikad ne mogu sve znat, uvijek se učimo.

pozdrav schumy   

Schumy, baš sam se pitala koja je to tako lijepa medonosna biljčica koju su okupirale pčelice.



ovo je samo jedan dio, na svakom od četiri cvijeta pčelice su marljivo radile

Božikovine, dobro jutro,
razumijem vas potpuno, vi ste istinski ljubitelji Prirode. Zato bih vam preporučio da se pozabavite i uzgojem solitarnih pčela i bumbara. U nekih vrsta njihova "košnice"-nastamba je svežanj šuplje trske koja se zaveže u snop i postavi horizontalno na neko postolje. Pojedine vrste kojima je to prirodni dom  same će naseliti ove nastambe. To su uz pčelu medaricu vrijedni oprašivači bilja i nezamjenjivi dio prirodnog lanca reprodukcije flore...
Pozdrav......schumy

Super Mari,5510 lijepa ti je i razgranata ova tvoja zlatnica, samo da ti kažem da se razmnožava dijeljenjem korijena, a oprašuje se samo pomoću pčele medarice, zato je simbioza ovoga cvijeta i najvrijednijeg kukca u Prirodi ovako posebna.....Pozdrav.................schumy

Božikovine, bio ja"kod vas" - sve je super, samo je to američki način pčelarenja koji se unekoliko razlikuje od nas. Ja ću vam (ako se slažete) poslati slike sa moga pčelinjaka. Lijepo je da se družite sa Prirodom (cvijeće, raslinje, pčelice...) i uvijek ću vam pomoći oko svih stvari koje ja znam.Gdje ste stacionirani ako nije tajna?Pozdrav............schumy