Slavujev vrt

Jako lijepo napisano !

Ovaj tekst sam pronašla na "kalendar radova rustica.hr.
Ne znam tko je autor, ali je jako dobro napisano.


...jer vrta nema da je nastao preko noći...
Obično to ide ovako...

Javi se želja potaknuta sličicama iz bogato ilustriranih knjiga i časopisa...
Ono: starinski stolić od kovanog željeza obasjan suncem na terasi popločenoj zagasito crvenom keramikom...
na stoliću boca vina, kava, kolači-sve okruženo bujnim zelenilom.
Ali kada kreneš, postane ti jasno da te bole mišići i kosti, da komarci bodu, a sunce prži, da do ostvarenja romantične vizije put vodi kroz bodljikavu šikaru, da gredice zarastaju u korov brzinom svjetlosti, da biljke venu i kržljaju ako je suša, postaju pljesnive i bolesne kiši li previše, a iste nisu prilagođene našoj klimi..
prava katastrofa...
pa se stvari počinju komplicirati.
Mnogi odustaju.

No, nikada ne pobjeđuju oni koji odustaju!
A odustat se može u bilo kojoj fazi, a najteže će biti na početku-prvih pet do deset godina:-)

Nije lako u turbo vremena brzih rezultata i sumnjive zarade, posvetiti se nećem što će nam jednom u budučnostipružiti možda samo neki neopipljiv duhovni užitak, pa možda i nema smisla da se toga posla baš svatko laća.

Samo onima profinjene svijesti, pustolovnijeg duha i jače volje, svaki će se napor višestruko isplatiti.


Sve je ovako bilo i kod stvaranja mog vrta, osim uvoda.
Mene nije vodila želja za stvarima koje su opisane na početku nego velika ljubav prema biljkama i prirodi.
Ovako je izgledao moj početak:



...a onda sam shvatila da mi je vrt lijep samo u proljeće,
stizale su nove biljke, svake jeseni i proljeća sam premještala, nasipavala,
zbog svatova sam morala maknuti jedan otočić,
drvene stepenice i panjevi su istrunuli...
i tako je moj početak trajao deset godina.
danas ima puno manje posla, više uživanja,
klupicu od starih drvenih dasaka nije zamjenio stol od kovanog željeza, nikada nisam kupila odraslu i skupu biljku, niti vrtne ukrase.
Najveći ukras u mom vrtu je priroda!

Danas, kada više nisam na početku, pogled kroz razapetu žičanu ogradu izgleda ovako...

Jesam,jesam!Vidio sam morčiće

miska napisao: Jedino ovakvu zimu volim mirnu,tihu, blještavo bijelu kad se pod uličnim svjetlima svaka pahuljica sjaji ko kristal

miska, pogledaj još jednom ocvale cvjetove žute pupavice pod snijegom pa ćeš vidjeti da izgledaju kao mali morčići.

desert rose napisao: Jučer sam napisala kako se na forumu malo piše o ukrasnom luku, a meni je baš zanimljiv!

uskoro ću pronaći slike od još dvije vrste ukrasnog luka koje nisam objavila.
jedan je visoki, ima zanimljiv oblik cvjetića ,
a drugi je niski, 30ak cm, bijelih cvjetova i drugačijih listova.
zanimljivo je da sam njegove lukovice dobila iz Njemačke, na slici je bio naslikan grimizni luk vis 120 cm.
posadila sam ga pokraj visokih biljaka a iznikao mi patuljak bijelih paučinastih cvjetova.

Slavujčica ovo je prepreljepo


Iako se sve zabijelilo ostaju mi sjećanje na tvoje prekrasne cvijeće,prekrasan vrt i dok listam tvoje slike uz pjev slavija veselim se ponovnom susretu sa tvojim velikim uspjehom,srvoriti ćeš ti opet vatromet boja i mirisa.

antonija napisao: ni ja ne volim zimu, ipak su mi lijepe ove tvoje zimske slike. u zadnje vrijeme mi se nije dalo tipkati po temama, ipak sam bila redoviti gost u tvojoj temi i puno naučila i nadivila se tvome lijepom vrtu!

hvala antonija!

Jedino ovakvu zimu volim

Jučer sam napisala kako se na forumu malo piše o ukrasnom luku, a meni je baš zanimljiv!  

Na drugoj slici su osušeni cvjetovi žute pupavice koja mi je u vrtu pod snijegom najljepša.
Njezine sjemenke su prava poslastica za ptičice koje pod snijegom teško nalaze hranu.
Stabljike pupavice su visoke pa ne budu zatrpane snijegom,
za ptičice prava bogata trpeza.