Sjetva i sadnja povrća na klasičan domaći način

 

Kako sve više ljudi ima potrebu čim više toga naučiti i saznati o sjetvi i sadnji povrća, odlučila sam otvoriti još jednu temu, kao malu smjernicu i pomoć za lakše orijentiranje i snalaženje oko početka sezonske sjetve povrća, te začinskog i ljekovitog bilja.

 Pa krenimo redom...

 Sve što mogu reći vezano za takav uzgoj je nasilno tretiranje i " buđenje sjemena " , očekivanje da se razvije u lijepu jaku i robusnu biljku, ali pod umjetnim uvjetima tj, odnosi se na kućni uzgoj biljaka.  Nakon nekog vremena često se žalimo kako su naši klijanci nikakvi, blijedi, visoki i tanki kao konci....a nakon toga slijedi poznato polegnuće flanaca i na kraju sigurna smrt mladih biljaka, jer to nisu uvjeti u kojima bi one mogle preživjeti ( naravno ako se govori o domaćem ekološkom uzgoju bez raznih kemijskih dodataka, jer ako ih se tretira kemijom, onda vam mogu reći, protiv polegnuća flanaca ima već hrpa raznih preparata) . Za ekološki uzgojene  kvalitetne presadnice treba sasvim drukčiji, jednostavniji i prirodniji pristup. Nema tu puno nekog pametovanja..ali ono što im se treba osigurati je dovoljno svjetla, topline i na kraju prozračnosti da bi s vremenom očvrsnule i mogle biti spremne za aklimatizaciju na vanjske uvjete.

Znam da su mnogi nestrpljivi i jedva čekaju da  kažem nešto o sjetvi....no malo strpljenja molim, naravno da ćemo doći i do toga dijela, ali i do sadnje vanjskog povrća i svega što bi vas moglo zanimati, pa vas stoga molim da se slobodno priključite ovdje kažete , pitate ili jednostavno podijelite svoj savjet koji uvjek dobro dođe i može biti svima od velike koristi.

 Kad sam već počela s tim sitnim povrćem, onda ću se i zadržati na toj temi..pa idemo redom...

 Često puta ljudi pitaju: " Što se sve sije u plastenik ili tunel, koje biljke moram posijati u zaštićen prostor i kada? "

 Reći ću to ovako....U ovih mojih sad 13g. nikad nisam ništa sijala prerano, ali niti prekasno...Kod mene postoji pravilo za sjetvu koja se uglavnom kod mene uvjek obavlja oko 15 ožujka..Dosad sam sve tako sijala i uvjek bi mi sve došlo na vrijeme kad i kod onih koji bi sijali ranije.. ( a ako uzmemo u obzir da ionako sve te presadnice idu van tek u petom mjesecu ) pitam se kakvi paradajzi moraju biti oni koji su posijani recimo u drugom mjesecu....netko će možda reći ma super su mi..lijepi veliki zdravi...No varate se dragi moji.... čim veća sadnica, veći šok je za istu, pa tako joj treba jako puno vremena da dođe k sebi ( ako ikad i dođe) a jedna najveća greška je urod koji je prepolovljen ili često puta i nikakav..

 Bilje se sile, rastu, mogu biti bujne, ali nemaju ni upola onog roda kao sadnica koja je posađena prema jednom zlatnom pravilu ( bar kod mene, a sve sam to saznala i čula od nekih profi uzgajivača )....

 Često puta, naravno oni koji vam žele nešto korisno reći i podijeliti s vama, uvjek će reći, sadite čim manje sadnice..oni koji to nisu, njima je svjedeno i reći će vam da kupite čim veću sadnicu...

 U principu, pravilo je da se sve sadnice sade od nekih 10-15 cm visine i ni cm više......sve što je više od toga, već je nekvalitetnije i dati će manji urod.....ili možda i druga opcija...ako je nakrkano svime i svačime, neće se ni primiti, uskuhati će i uginuti, pa je često puta to uzalud bačen novac u vjetar ( naravno govorim o kupljenim presadnicama s placa ).

 

 Draga moja !  Ja sam s godinama naučila " jezik" svojih biljaka koje uzgajam.. Najviše sam sama u svemu tome, jer MM radi po cijele dane...a meni ostaje samo druženje s mojim biljakama i tu pronalazim svoju snagu i lijek protiv ovog stersnog načina života....ma nema ništa ljepše dok zađem u plastenik, a moje biljke me tamo čekaju..povodim se nekom svojom intuicijom koja me rijetko kad prevari... 

Počet ću s flancima paradajza.....Pitanje koje jednostavno glasi, ali puno ljudi ne zna odgovor na njega....Kakav bi trebao biti zdrav flanac paradajza koji je spreman za vanjsku sadnju?  Odgovor je ovaj ( bar kod mene)  Znači samo da prije spomenem sadi se u petom mjesecu van..sve što je posađeno prije postoji mogućnost da te biljke ubije mraz, iako ne mora biti jaki, ali dovoljno je jak da ubije mlade biljčice...stoga ništa prije petog mjeseca.

 A sad odgovor što se tiče paradajza: Bez obzira kakve je vrste kod mene je jedno jedino pravilo koje vrijedi za svaku sezonu i nikad se  ne mjenja...Znači ovako: Mali ( 10-15cm) debele stabljike, tamnozelene boje, robusne krošnjice...to se traži kod paradajza  i naravno čvrst i žilav, aklimatiziran na vanjske uvjete, što bi rekla drugim jednostavnijim riječima, već odmalena naviknut na sunce i vjetar, a budući da u plasteniku nema kiše..naviknut na vodu....ali samo dok je unutra i dok se presađuje van....kasnije dozvolim biljkama da se polako navikavaju na drastične uvjete i sušu....tako što ih više ne zalijevam kao velike nego sam ih počela lagano malčirati, naravno ako imam čime, ako nemam, tada ništa...da imam sustav kap na kap bila bi drukčija priča, no zalijevanje kantom, nema nikakve šanse....( stvori se užasno tvrda kora i to je zapravo samo još gore za samu biljku).

 

Za papriku vrijedi gotovo isto  ili slično pravilo....mala ( 10-15cm ) s prvim parom lijepo razvijenih listova, tamnozelene, ponekad malčice svjetlije boje ( ovisi o sorti paprike) čvrsta i žilava, naviknuta od malena na uvjete koje će kasnije veliku većinu svog vijeka  provesti vani. 

 Obično nju i paradajze sadim po dvije biljke u jednu rupu, budu ljepše, robusnije i rodnije. Zapravo izrastu u prave divove što se od njih i očekuje...

 U principu sve je to isto..zelje i sve ostale kupusnjače također. Od kupusnjača očekujem da budu niske, debele lijepe, ravne i niske stabljike s prvim parom lijepo razvijenih listova, koji bi trebali biti ili nekad i ne većeg promjera ( nije toliko baš važan promjer listova ) ..bitno da su biljke  žilave, niske i prethodno naviknute na vanjske uvjete koje će kasnije ionako veliku većinu svog životnog vijeka provesti vani.