Mažurana

Mažurana, Origanum majorana L. (porodica Lamiaceae ) je nježna vrtna, začinska i ljekovita biljka sa razgranatom stabljikom visine od 30-60cm.Listovi su joj mali, ovalni, dlakavi a stabljika četverobridasta i također dlakava. Cvate od srpnja do kolovoza a cvjetovi su joj svijetlocrveni, ponekad i bijeli u gustim kuglastim nakupinama.

Cijela biljka intezivno miriše jer je bogata  eteričnim uljima (1-3% ).Sadrži i  flavonide, fenole i fenolne glikozide te  ruzmarinsku  kiselinu.

Rasprostranjenost: Mažurana  potječe iz Indije odakle se preko arapskih zemalja proširila na Sredozemlje.

Ima i svoje divlje oblike: Origanum vulgare ,mravinac i primorski mravinac Origanum heracleoticum koji se još zove grčki mravinac a  raste po Sredozemlju i u našem primorskim krajevima na divlje.Talijanski oregano je hibrid između oregana i slatke mažurane.

Uzgoj: uzgaja se iz sjemena,  reznice i odvajanjem.

Osjetljiva je na mraz pa se sije u ožujku a presađuje u svibnju. Sadi se na zaklonito, sunčano mjesto u dobro drenirano, rahlo, blago vapnenasto tlo.

Biljku se redovito treba plijeviti od korova kojega ne podnosi. Ako se zimi zaštiti od mraza na proljeće će  ponovno buknuti.

Može se uzgajati i u visećem pitaru kada joj  grančice i listovi tvore atraktivnu sivo-zelenu masu.

Za začin se bere u vrijeme cvatnje jer je tada najaromatičnija i suši u hladu.

Mažurana, za razliku od mnogih drugih začinskih biljki koje je bolje zamrznuti, jako dobro podnosi sušenje i ne gubi aromu čak ni nakon nekoliko godina ako je držimo dobro zatvorenu.

Upotreba: upotrebljava se kao začin i ljekovita trava. Nijedan začinski vrt ne bi smio biti bez mažurane.Nezaobilazna je u talijanskoj, francuskoj i portugalskoj kuhinji kao začin za špagete, lazanje, pizzu, pečenja, kobasice i sva jela sa rajčicama.

Od nje se mogu napraviti mirisni jastučići za ormare a upotrebljava se i u industriji parfema.

Kao ljekovita biljka mažurana služi za smirivanje želužanih tegoba, neuralgije, migrene, grčeva, prehlade…Radi svoje sposobnosti opuštanja mišića pomaže i kod astme. Od nje se pravi  mast (i ulje) za kožne upale i rane jer ima baktericidno svojstvo, a pomaže i kod reumatskih bolova.

Evo i sličice.Prva je sa net-a a druga iz mog vrta.

 

Fermina-Daza, ovaj tekst je dotakao vecinu onoga sto me je zanimalo, od uzgoja do upotrebe u kulinarstvu. Ipak, nije me ostavio bez pitanja, stavise, neka je i sam pokrenuo.

Na prvom mestu zanima me kako se bere. Moj majoran je sav u pupoljcima, ali se jos uvek ne nazire u kojoj boji ce procvetati. Bere se u vreme cvata i susi u hladu, ali kako? Da li se na isti nacin bere i za susenje i za ‘direktnu’ upotrebu (upotrebu svezeg lista)?

Zanima me i kako bih ga mogla sacuvati za sledecu godinu. Buduci da raste u saksiji, da li mu je dovoljna zimska zastita ili bi se ipak trebao skloniti na neko zasticeno mesto?

Saznala sam da sam omanula pri setvi, tako da je prava sreca sto su mi opstale ove cetiri biljcice koje sad lepo ispunjavaju saksiju. Sijala sam ga pocetkom marta, ali sam ga drzala vani i tako izlozila niskim martovskim temperaturama.

Slazem se sa Ferminom da bi lepo izgledao u visecim saksijama, iako mog nisam podigla. Gledajuci ove fotografije, rekla bih da je moj poput Fermininog, iako raste slicnije ovom prvom. Stabljika mu vise pada nego sto raste u visinu.

Vodi se jos pod imenom Majorana hortensis.

Sluzi i kao zacin umacima, jelima od mahunarki, przenom krompiru, omletu, a skupa sa bosiljkom, melisom (maticnjakom) i timijanom ili majcinom dusicom tvori aromaticnu mesavinu koja se upotrebljava kao zacin za spagete, lazanje, pice i jela od morskih plodova. Sa limunovim sokom upotrebljava se kao preliv uz kuvani krompir i pohovana jela.

Iako nigde nisam pronasla da se koristi u proizvodnji parfema, ovaj podatak me nije iznenadio, jer majoran mirise poput cveta. Svakako cu napraviti jedan mirisljavi jastucic.

Veliki pozdrav i hvala.