Hi, Branka,

Branka, zaista prekrasno, ti od svega imaš ponešto, a vodeni vrt je ..... supeeer

Nakon cjelojutarnje jurnjave i hvatanja vremena sjedam njezino visočanstvo MKM i pravac Sisak, veselim se obilasku Sisačkog sajma cvijeća s našom Brankom. Jasno MKM ostaje u Lekeniku kod svoje sestrične (mislim da joj je previše mojeg kihotanja a salve smijeha koje povezuju Branku I mene ne bi njezine malecke uši podnjele!). Pokupile smo sve igračke (albume sa fotografijama MKM i njezinih kraljevskih potomaka), bočice sa hranom (banana, dijabetički bonboni i na kraju ali ne najmanje važno inzulin), prebrojile koliko imamo maramica, uzele štap i kišobran za svaki slučaj i uz Božji blagoslov – krećemo. Prvi dio puta odrađujem besprijekorno,  pronalazim  cestu u Lekeniku za prilaz rođakinji, pronalazim kuću, rođakinju i sad jurim u Sisak.

Ne mogu proći a da vam ovo ne pokažem:

Visoko sa električnih stupova gledaju me

A uz put se nižu drvene hižice

Pa onda prava turopoljska katnica

Na kojoj je prekrasan detalj drvenih rebrenica (škura, šalaporki)

Zgodna kombinacija  starog i novog

A susjedna kuća vapi da i nju obnove ali kako je to zaštićeni spomenik kulture izgleda da je bolje da propada.

Glava leti na sve strane ali ako nastavim sve slikati neću ovaj tjedan doći u Sisak, za kraj detalj dok sam čekala da se promijeni svijetlo na semaforu.

Dobila sam detaljna uputstva, Iz Lekenika ideš samo ravno, samo ravno prema Sisku, prođeš Petrinju i javi se, ja te čekam na cesti pred kućom. Dobro, valjda žena zna! Moram priznati da sam uspjela doći do Siska ali ni Petrinju ni Brankinu kuću vidjela nisam. Hvala Bogu na mobitelima, joj pa nisam skrenula prema Petrinji, dobro, sad po industrijskoj zoni kroz Sisak, pa onda preko mosta i natrag prema Petrinji – “i samo ravno do kraja”.  Neću vam ni spominjati da me je navela  na obilazak svih velikih robnih kuća, mao sparkirala kod OBI-ja. Opet križanje  o kojem nisam dobila niti riječ objašnjenja  i baš zato ne odlazim ravno već skrećem desno, ulazim u mjesto pod nazivom M..., izdaleka ugledam pampasicu (hvala Teak što si me upozorila na taj detalj)

 dajem žmigavac i taj tren Branka počinje mahati. Mislim da zbog konspiracije moram paziti da vam ne spomenem  ime mjesta u kojem sam bila, nakon vožnje u krug pa do kraja.  Branka je uvjerena da to neću moći nikada više ponoviti. Vara se, vara se!

Ruže za dobrodošlicu već i izvan dvorišća, I bijela, I crvena I žuta I sve odjednom

Pogled s ulaza

Ne samo da joj kapučino “dolazi” u krevet već stiže jedna nježna ali žuta ruža

Brankin vodenko

Pitoma šparoga za podsjećanje na dane u Njemačkoj

Prozor pun bodljikavaca a kuća potpisa nekih tamo bradonja

Kroz žuuute perunike škicam sijačicu? Drljačicu?

Andrea je l’ ti se štuca!

Oko vodenka prekrasno kamenje a ovaj je s Raba

Ovo je čudesan vrt (pa jasno kad u njemu rastu lude gljive)

Istovremeno cvijetaju đurđice

Rastu plodovi smokvice (ma nisam pomiješala, stvarno raste u M između Siska i Petrinje)

Nektarine

i

Grmek kojem nisam zapamtila ime sa puno crvenh pupova

Sad mi obilazak postaje jako čudan, prvo ružmarin

Pa onda kale.

Nevjerojatne asocijacije a nisam sigurna što je sve u stanju Branka učiniti pa brzim korakom stižem do ove ljepote, veli Branka da su Francuzi

Klijalište u kotlovnici joj čuvaju nimfa papiga i lastavice

Na zadnjoj strani kuće fotkam ispred I  kroz kuhinjski prozor

A ovo je odbor za doček na ulazu u kuću

O, o, o, moja , ma ne ana već nolina

Više nemam snage za pojedinačno portretiranje i jednostavno neću baš ništa reči o Brankinim orhidejama (uf, uf, uf) I  bodljikavcima I sukulentićima njezinog muža (grrrrrrrrrr, grrrrr)

Atmosferu I uzajamnu ljubav te zajedničko stvaranje možda najolje pokazuju oe prelijepe ukrasne posude za cvijeće koje su napavili Branka I njezin muž

a vidi se  razvlačenje loze z zaštitu kod ispijanja kapučina!!!!

Za danas mi je dosta i fotića i smirivanja ruku, ne moram vam reći da me je ovo cvijeće zadovoljilo i da nismo stigle na sajam cvijeća. Na kratko nam se pridružila i Teak. Jedno prelijepo druženje začas se približilo kraju uz obećanje da ćemo nastaviti priču …

 Bila sam jako pristojna i rekla da nemam kuda posaditi novo cvijeće, sad ću lijepo na fotkicama vidjeti što bi ipak moglo doći u moje kopanjice (ma onaj, onaj posve bijeli iris i još ponešto) pa onda jedan dan na prepad kod Branke (ma dobro, mogu opet biti kremšnite, faaaaantastične su, mislim da to ne smijem tako na glas reči jer će doći iz Sanobora po recept).